Ako mu je engleska omiljena liga - stvar je vrlo jasna.
-Ne preskače stepenice, prilagodit će se njihovom stilu nogometa prvo kroz Championship
-Ima priliku ili izboriti promociju ili zaslužiti transfer u Premiership kroz sezonu-dvije.
_______________
Što se samog transfera tiče - novac mora cirkulirati.
Mnogi slijede logiku da je najbolje malo ili nimalo prodavati i da je svejedno hoćeš li dobiti 8 milijuna sad ili za dvije godine. Ili čak da je bolje dobiti 10 milijuna za dvije godine nego sad osam milijuna. (Možda ako je u pitanju stožerni igrač kojeg ne možeš nadomjestiti iz vlastitih rezervi. No, Šunjić je ponajbolji 12. igrač, igrač koristan za specifične utakmice, ali ga se mora moći nadomjestiti.)
Dakle, niti je bitan samo rezultat, niti su bitne samo financije. Mora se sinergetski tražiti maksimumu na oba polja. Novac se mora vrtjeti, igrači moraju odlaziti dok paralelno u unutarnjim rezervama i drugim klubovima tražiš zamjene.
A sad plastičan primjer. Uzmimo, hipotetski, da i Ademi i Šunjić ostanu u Dinamu još po dvije godine. Jedan do cca 30., drugi do 25.godine. Vjerojatno bi to bilo jako korisno s aspekta uigranosti, održavanja kvalitete momčadi itd.
No tih 15ak milijuna ukupne tržišne vrijednosti njih dvojice ostaje u mjestu, neinvestirano, neuloženo, neoplođeno.
Zato onoga koji je nešto manje bitan momčadi prodaš, dobiješ 7 milijuna i slobodniji si uložiti u još 5 klinaca starih 13,15,16,18,20 godina, nešto za druge potrebe kluba, nešto možda u neko iskusno pojačanje koje ćeš koristiti jednu sezonu dok ne ispliva proklamirani nasljednik iz škole (spominjete nekog Gjiru, lupam sad). Dalje, oslobodit ćeš nešto prostora igračima koji su prolazili period oporavka od ozljede ili prilagodbe, ili su jednostavno ostvarili blagi napredak u odnosu na prošlu sezonu (Moro, Majer), makar nemaju identičnu ulogu na identičnoj poziciji u momčadi.
Prodavati se mora i prodaja Šunjića je rezonski potez, koliko god on bio značajan za momčad.
[uredio Uvik_pro - 28. srpnja 2019. u 15:34]