Teške su noge kaže trener Jovičević, ali ovo je definitivno problem na psihološkom planu.
Nije samo do rezultatske motivacije, prije bih rekao da su igračima teške glave. Jovičević se našao u kompleksnoj situaciji koju će jako teško riješiti, ma koliko god perspektivan i progresivan trener bio jer ovdje mu prvenstveno nedostaje iskustva i autoriteta koji iz njega proizlazi.
Dečki su pod Bjelicom postali i ostali ekipa, a ono najbitnije je da je Nenad među njima bio najveća zvijezda i vođa kojem vjeruju.
Kad se sjetim one truleži od atmosfere kad se ispalo od Skenderbeua, igre pod Cvitanovićem, pa kad su pred kraj HNL sezone šamarali nas Rudeš i ekipa. Možemo reći da momčad nije bila u dobrom stanju, momentu, kako god hoćete i takve ih preuzima Bjelica i odlazi na pripreme.
U prilog nam je išla nogometna euforija sa SP-a, ali točno se sjećam osjećaja s prve utakmice protiv Hapoela kad smo ih pregazili 5:0, a meni je iskreno Dinamo djelovao neprepoznatljivo jer sam, kao i većina ovdje, očekivao mučenje protiv definitivno neugodnog izbora protivnika za 2. pretkolo LP-a. Poslije smo rutinski odradili Astanu, također strah i trepet pretkola sudeći prema forumskim upisima, dalje znamo svi kako je išlo.
Uglavnom Bjelica koji je tražio trud, zalaganje, ponavljanja, agresiju, presing brzo je počeo isporučivati rezultate i u HNL-u i u Europi.
Igrači su dobili pozitivan podražaj kroz rezultate, medije, navijače i onaj sumorni Dinamo od godinu dana ranije više nije postojao.
Svi su dobili priliku ove zadnje dvije godine, a bitno je istaknuti da su najviše igrali najbolji tj. oni koji su najviše zaslužili.
Ta nije se slučajno dogodila eksplozija talenta i forme kod Oršića, Petkovića, Olma, Livakovića, Kadziora, Perića i drugih baš u isto vrijeme. Čak je i onaj čudljivi Hajrović odigrao odličnu polusezonu.
I tu je taj psihološki moment.
Kad su kriminalci pokazali izraziti manjak inteligencije i opet stavili vlastiti ego i interes ispred Dinamovog.
Ovim istim igračima i stručnom stožeru koji su osigurali "europsko proljeće" nakon 50. godina i odigrali sasvim korektnu i fajtersku epizodu Lige Prvaka, doslovno pljuneš u lice i posereš se na sve ono što su radili zadnje dvije godine.
Nisu krimosi igračima uzeli samo Bjelicu. Bili su tu i Rene Poms, Nino Bule, Silvije Čavlina, Martin Mayer, Jasmin Osmanović i Karlo Reinholz.
To je bila ekipa s kojom su ovi dečki radili, pod kojom su napredovali i ekipa kojoj su vjerovali.
Osim toga, način na koji je izvršena smjena stručnog stožera šalje sasvim jasnu poruku svima.
Može pojedini igrač voljeti Dinamo i Zagreb i povijest kluba, ali teško da će se kao profesionalac identificirati s tim klubom kao mi navijači.
Da sam ja na mjestu današnjeg igrača Dinama prije bih se posrao Mamići u usta nego što bih optimistično s punom dozom elana krenuo u nove treninge s novim trenerom i stručnim stožerom, a sve to naravno sa smanjenom plaćom. Prije bih gledao kako se što prije transferirati u neku zdraviju sredinu.
Jer opet što mi daje za pravo da vjerujem kako i taj novi trener neće biti odjeban prvom prilikom, a sasvim konkurentan i kvalitetan momčadski projekt obezvrijeđen na najgori mogući način.
[uredio Saber Rider - 29. lipnja 2020. u 18:25]
