U ljeto 2007. Mamići su u Londonu dogovorili transfer Eduarda u Arsenal. Za razliku od Modrića ili Lovrena, kao prvo, Eduardo nije uživao pravo na djelidbu odštete za transfer, makar mu je Mamić to usmeno bio obećao. Nakon iznosa transfera, dogovorena je ujedno i Duduova plaća, s obzirom na to da su prisutni Zdravko, odnosno Mario Mamić, bili nogometaševi zastupnici. Od 1,2 milijuna funti godišnje, koliko će neto iznositi Eduardova plaća, Arsenal se obvezuje isplatiti pola milijuna na račun NK Dinama. Kako su sve punomoći bile pouzdane, predstavnici Arsenala nisu se bunili. Svejedno, nakon što je Zdravko Mamić počeo lamentirati o Eduardu kao o “najvećoj ljubavi i vlastitom djetetu”, njegov ga je sugovornik, koji je s Arsenalove strane zaključivao dogovor, cinično priupitao:
“Kad ga toliko volite, zašto mu ovo radite?”
Dudu je, po prelasku u London, od Mamića jedino saznao kolika će biti njegova neto plaća – točnije rečeno, njezin okrnjeni dio. Ugovore očito nije ni vidio.
Malo-pomalo, kroz mjesec-dva upoznavanja i druženja s novim suigračima, shvatio je da ima smiješno malu plaću u odnosu na njih. Tražio je i od kluba dobio sve informacije, ali se nije bunio, poštujući građanski ugovor koji je potpisao šest godina ranije. U Arsenalu su tada, međutim, gledajući nezadovoljnog igrača, definitivno odlučili da nikad više neće ulaziti u takav vid transakcija. I da, Eduardu su povisili plaću, a time, sasvim sigurno, i proviziju Mamićima.
“Ali to još uvijek nije sve”, kako bi rekao Zdravko Mamić, parafrazirajući televizijsku reklamu.
Deset posto od preostalog, Eduardova dijela plaće Arsenal je uplaćivao direktno na račun Marija Mamića, službeno igračeva agenta. Čak niti to nije bilo sve. Nakon što je primio nekoliko mjesečnih plaća, nogometaša je u London nazvao Mario Mamić, te ga, pozvavši se na njihov građanski ugovor o 20-postotnoj proviziji, podsjetio da mu uplati ostatak obveza. Dudu se složio da će isplatiti još 70.000 funti od ukupnih godišnjih primanja, računajući da će to s onih Arsenalovih 10 posto činiti 20 posto Mlađi se Mamić, međutim, pobunio, zahtijevajući 20 posto nakon onih 10 koje je uplatio Arsenal. Pobunio se tada napokon i Dudu, jasno poručivši da “tako neće ići”. Sve je završilo kumuliranjem ‘duga’ zbog kojeg su Mamići blokirali i ovršili Eduardov račun u Hrvatskoj, kao i posljedičnom nogometaševom tužbom, nepravomoćno dobivenom pa pravomoćno izgubljenom, koja još uvijek čeka reviziju Vrhovnog suda.
