Bilo bi super ako bi otišao u PSV!! Oni bi od njega napravili još veću igračinu!!

Pa sad bi komotno mogao napravit novi i to samo od gajbi što ih uvaljo nakon što si složil klipić...

I uzmi neku drugu mjuzu u pozadini, kolko god je Dudu meštar, oriđiđi spot ove stvari mi je puno oku ugodniji.

 

Mozda kad budem imao vremena, malo sam lazy u zadnje vrijeme.

Ako mi vrijeme dopusti mozda bum nekaj slozil oko Bozica.

 Dudu,ako već ideš u Nizozemsku,odi u Ajax

 Malo smo pozurili sa tim hvalospjevima o Da Silvi, sjecam se ja i Sokote kakav je mocan bio u HNL pa otisao i propao! Mada i sad tvrdim da je Sokota radio na sebi da bi bio jedan od najboljih napadaca u Evropi!!! Takav nos za gol malo ko je imao.. Sad o Eduardu: Svojom konstitucijom, i golovima nogom, me podsjeca puuuuuno na Romaria-pogotovo oni udarci spicom!!! Glavom igra mnogo bolje od Romaria a da li ce biti Romario-tesko, ne trebam objasnjavati! Ali neka on bude buduci hrvatski idol, i opet dobro!!!

Ćiro Blažević je htio Eduarda vratiti kući

Ljeto 2002., Ćiro, novi Dinamov trener poveo je momčad na pripreme na Roglu. Među brojnim novim, mladim igračima bio je i devetnaestogodišnji Eduardo Alves da Silva. Svi su govorili “ima ono nešto”, ali zbog stalnih ozljeda nije mogao pokazati što zna. Došao je na te pripreme, prvi put bio s prvom momčadi. Na treningu loš, jedva je hodao, lopta se odbijala kao od stupa. Kad je u jednoj prijateljskoj utkamici promašio tri zicera, Ćiro je zaurlao na svog pomoćnika Đuru Bagu:
- Ti si mi govorio da će on biti veliki igrač, a vidi ga kakav je. Takvih kod nas ima na bacanje!
No Đuro Bago nije se dao, odgovorio je svome šefu:
- Jesam, govorio sam i još uvijek to tvrdim. Prije dva tjedna na juniorskom turniru u Švicarskoj bio je najbolji igrač turnira.
- Blizu sam odluci da ga pošaljem kući, nije pokazao ništa - rekao je Ćiro iste večeri, razmišljajući čak i da Bagu kazni zbog loše procjene. No onda su se u priču uključili novinari, svi do jednog stali su na Baginu stranu, počeli uvjeravati Ćiru da je “mali stvarno čudo”. Ćiro je poslušao, pozvao Eduarda na razgovor i došao do šokantnog otkrića.
- Šefe, ja sam ozlijeđen, jedva hodam. Nisam htio nikome reći, nakon svih tih ozljeda i operacija želio sam trenirati i napokon izboriti mjesto u prvoj momčadi. Toliko sam to htio, ali ne ide - priznao mu je na rubu suza Dudu i gotovo ga rasplakao.
Ćiro je prihvatio objašnjenje i pomilovao ga.
- Sjećam se toga, stvarno je bio loš, iako sam primijetio da ima nekakav nogometni gen. Dvadesetero ljudi, trenera i novinara, govorilo mi je da je sjajan. Pomislio sam: 'Možda su ipak u pravu’. I bili su.
Sreli su se nedavno, Ćiro mu je čestitao.
- Poljubio sam ga, zaželio sreću. Sazrio je, nije više onako krhak kao tada, sad je pravi igrač.

EDUARDO DA SILVA JE NAJBOLJE ŠTO SE DESILO HRVATSKOM SPORTU U ZADNJE VRIJEME....

SVAKA ČAST EDUARDO....HAVE A NICE LIFE!!!