Realov koncept uobličen u krilaticu po jednom našem forumašu, te proslavljen legendarnim provinim fazonom (Zidanes&Pavones), u svojoj realizaciji nailazi na poprilične manjkavosti i probleme. Konstantna kupovina najbolji svjetskih igrača u spoju sa najboljim vlastitim, teško dohvatljiv je ideal. Jer da na taj način formira ogradu od taraba ispred kuće, imao bi problema, a ne da sklapa grupu od dvadesetak najboljih igrača na globusu. Šta hoću da kažem, sam imperativ ostavljanja prostora domaćim snagama, znači konstantu prodaju stranaca. Prodaju koja slijedi kupovinu.
Danas sam pričao sa jednim novinarom koji profesionalno prati Real. On mi govori da je dovođenje velikih igrača (Kaka, Ronaldo,..) više nego dobro, dok stvarni problem idu kod realizacije ostalih poslova, te tog oslobađanja prostora svojima. Naravnu tu dolazi ona priča oko toga da je Real više izgubio prodajom Sneijdera (prodan za 15 miliona eura) i Robbena (prodan za 24 miliona), nego što je dobio kupovinama. Znači ta dvojica ukupno 39 miliona, Albiol i Xabi Alonso zajedno 49,5 miliona. Pametno dosta.
Osim toga, Real je osim Capella (koji je pak i pored rezultata bio ispljuvan) u posljednjih deset godina bio utočište za trenere koje bi rijetko ko vidio na Realovoj klupi. Del Bosque je bio početnik (bio je i pun pogodak), Queiroz je do tada nikad nije vodio ništa slično, Schusteru je plafon bio Getafe, Ramos je bio nokautu. Pellegrini isto kao i Shuster, vejerovatno je par dana sjedio ispred računara i blenuo kako na njegovoj stranici na wikipedi pise
current coach of Real Madrid. I opet neće naučiti lekciju, pa dovesti nekog pravog trenera, nego će se kockati s Michelom iz Getafea (Realova pokušaj da naprave Slevena ili Pepea G. hehe), koji je usput i legenda kluba.
[uredio riki_mo - 13. travnja 2010. u 18:05]