Dinamo bez igre, ideje, moći... Anarhičan, anemičan.
Nemamo ugiranu akciju, svaki ubačaj iz kuta je besmislen i toliko loše izveden da ga mogu usporediti samo s izvođenjem slobodnjaka koji svaki put završavaju u zidu.
Ne sjećam se kada smo iz prekida odigrali akciju, kada smo iz prekida planirano zabili gol.
Obrana smušena, izgubljena, golman bespomoćan.
Tragi-sado-mazo-komedija... Zaista brutalno koliko Dinamo može iznenaditi iznova i iznova.
Taman kada pomisliš "evo, ajde bude nekako" - oni prosipaju sve na takav način.
A posebno je mučno bilo gledati kvazi pokušaje i želju da krenu naprijed - NAKON primljena 2 gola.
Taktika?
Kondicija?
Tehnika?
Niti jednu visoku loptu prema naprijed nismo uzeli, svaka akcija ukrainaca prema naprijed je panika - ljudi dolaze s 4-5 igrača paralelno.
Nešto što mi od Vahe nismo doživljeli.
Dalje - mi napadamo s 2 igrača, katastrofa. Trčkaranje, gledanje, pimplanje...
Sramota. Evo i dan nakon se nisam skulirao - i kao i jučer mi se vrti po glavi da što to meni treba iz godine u godinu.