Hrvati su nacija koja je komotna, uvijek ce odabrat gemist ili pivo u hladu, a ne tribinu. Mi smo ono sta ja nazivam, deklarativni navijaci. Deklariram se vatrenim navijacem xy kluba, ali cu, osim ako se Jupiter ne poklopi sa Saturnom u sazvezdju Skorpiona, umjesto na tribinu radje bilo gdje drugdje.

Najvirniji, najnevirniji, truc srac. Svi od reda. Dva kluba za koje navija po 2 000 000 Hrvata u drzavi i blizoj okolici (BiH) imaju prosjeke od 7 do 11 tisuca, mi se drzimo na 5 sa bazom 200-tinjak tisuca navijaca, Osijek je na duplo manje.

Istovremeno, po Europi, treceligasi rasprodaju stadione od 30 000 sa navijackim bazama manjim od naseg dvojca, na gostovanja na drugom kraju drzave, petkom na vecer, uzmu 4000 navijaca.

Kod nas je vrh navijastva na svaki kantun nabit grafit (ne odnosi se ni nekoga posebno) dok vecina simpatizera ne zna nac put do tribine svog kluba.

Mozemo se zavaravat, neki i ljutit, ali to je tako. Nama u Rijeci nista preko Rujevice ne treba sve dok ju rasprodas 2x godisnje, a kad ti malo zapuse bura jedva navuces 3 i pol. U ostalom, Kantridi smo u cetvrtak rasprodali na Betisu, a u nedjelju na, mislim Belupu, nije bilo ni 3.

I tako je kod svih. I to nije to 'stadiona', 'huligana'...  To je do toga sta smo mi Hrvati. Evo, Osijek ce prec na Pampas, top stadion, a kad se podvuce crta na kraj sljedece sezone, taj stadion nece, u prosjeku, bit na 35% popunjenosti.