Upravo tako. Bilo da se radi o političaru, treneru ili nekom trećem. Nikad nije dobro, uvijek se može naći zamjerka. Ono što je u jednom trenutku prednost, vrlo brzo može postati mana. Ovisno o potrebi.

Ja sam trenere uvijek gledao kroz prizmu stvaranja igre, koliko mogu izgraditi prepoznatljivost i neki svoj rukopis. Da, kad gledaš njihove momčad, možeš reći 'to je njegova igra'. Naravno, u sportu je rezultat iznad svega, no rezultat je posljedica igre. Kratkoročno, mogu se ostvariti dobri rezultati i s lošom igrom, no dugoročno je ipak igra ta koja donosi rezultat. Podrazumijeva se, jasno, da rezultatski plafon ovisi o kvaliteti kadra, a dobar trener je onaj koji iz postojećeg kadra izvlači rezulat koji je možda čak i bolji od objektivne snage momčadi ako gledamo čisto igračku kvalitetu.

Uvijek sam volio pratiti trenere van ovog kruga najeksponiranijih, vidjeti koji rade, barem po meni, dobre stvari sa svojim momčadima. Schaaf u Werderu, Moyes u Evertonu, Spaletti u Romi u prvom mandatu, Favre u Gladbachu, njihove sam utakmice, recimo, volio gledati jer sam znao da će biti dobre i da ću imati što vidjeti. Po meni, oni su u tim razdobljima bili definicija dobrog trenera.

Znam da ću se sad osramotiti, ali ja i Kopića smatram dobrim trenera, iako me ova njegova zadnja epizoda u Dinamu ipak malo ohladila. Sjećam ga se još iz doba Zagreba, Lučkog, Cibalije, Belupa, pa dijelom i Hajduka, imale su njegove momčadi smislenu igru i ostvarivale su sasvim dobre rezultate u odnosu na kvalitetu momčadi. Nisu mi bili jasni toliki defetistički tonovi navijača Dinama nakon što ih je preuzeo, jer sam baš mislio da će s igračkom kvalitetom uspjeti stvoriti igru. Što je razlog tome da nije, ne znam? Možda ipak nije dobar trener, možda se pogubio, izgorio, možda je došao u krivom trenutku, a možda  nije kapacitet za klubove ranga Dinama, gdje je pritisak velik. Možda je on ipak čovjek za sredine tipa Slaven Belupo (opet taj jadni Belupo kao simbol neambicioznosti, ispričavam se :)), gdje može u miru i bez velike pompe raditi.

Ako sam se s Kopićem osramotio, sad ću se definitivno pokopati i reći da ja i Jurčića smatram dobrim trenerom. Svima nama je prva asocijacija na njega 'prostituiranje' na klupi Dinama, kontrolirani rizik, živčanost i nemogućnost zadržavanja smirenosti u komunikaciji, no ja ga se sjećam iz epizoda u Belupu i Istri, kad je imao ono nešto. Možda je i kod njega ista stvar kao i s Kopićem, možda jednostavno nema neke druge vještine da bi vodio klubove veće razine. Šteta, jer mislim da je dobar trener i da je mogao imati bolju karijeru.

Meni je općenito to trenersko pitanje jedan od većih misterija u sportu, ni sam ne znam što bih mislio o tome. Često se uhvatim kako pet puta tijekom dana promijenim mišljenje o trenerima. U jednom trenutku mi se čine kao ključan faktor, koji može napraviti veliku razliku između dvije podjednake momčadi, a onda opet kasnije mislim da je trenerska uloga precijenjena i da je ta cijela priča oko njih jedan veliki mit.

Cijeli život sam u sportu, dobar dio i aktivno, i treniralo me je stvarno dosta trenera. Toliko različitih koncepcija, toliko različitih pristupa, toliko zahtjeva. Kad god dođe novi trener, postoji taj famozni pozitivni šok, ali s vremenom se mora i nešto konkretno pokazati, što god to bilo.

Ima trenera koji, kako i oni sami kažu, žive nogomet 24 sata dnevno, koji samo pričaju o nogometu, taktikama, stalno nešto analiziraju, vrte po glavi. To u nekim momčadima može proći, ako imaš igrače koji te prate i koji vole takav način, no u nekim drugim je osuđeno na propust. Ne vole svi takve 'luđake' i fanatike, vrlo brzo zna to igračima doći na vrh glave, a jednom kad izgubi svlačionicu, trener je bivši. Koliko god kvalitetan bio.

Ako već moram nekakvu presudu donijeti, rekao bih da je za trenera ipak važnije znati upravljati momčadi, imati tu socijalnu inteligenciju, vladati međuljudskim odnosima, nego imtai nogomet u malom prstu. Nisu to neke posebne stvari, ništa specijalno, sve je to većini ljudi sasvim prirodno, no mnogi treneri to nemaju. Zašto je to tako? Ne bih želio generalizirati, no činjenica je kako u svijetu nogometa ima puno onih koji ništa u životu mimo nogometa nisu radili, svakakvih likova koji nemaju osnove ponašanja i komunikacije s ljudima, a takvi u dosta slučajeva na kraju i postaju treneri. I teško je onda od takvih očekivati da će znati voditi grupu s toliko različitih karaktera.