pomor favorita u četvrtfinalu, moralo se i to dogoditi jednom.
ukrajinci su bili prva ekipa koja je nakon primljenog gola tražila način kako još manje boraviti u polovici protivnika – uvijek vidiš nešto novo u nogometu kad misliš da se već sve moguće dogodilo i igralo. malo su me podsjetili na panamu 2018., nad kojoj je kenj gradio famu o vrhunskom napadaču i nabijao golove za zlatnu kopačku.
švicarci s tri promašena penala otišli u povijest, a nudili su im se španjolci s dva ćorka. ta razina usranih gaća je ipak bila za ne povjerovati nakon prolaza protiv francuza.
iako se ne može prigovoriti igri danaca, čehima se dogodio kuijpers s izmišljenim kornerom i ne sviranim slobodnim pred šesnaestercom danske. pogled s kojim je krmenčík prostrijelio nizozemskog padobranca (koji se očito uputio u osobni zadatak odmazde za reprezentaciju holandeza nad češkim krvnicima) nakon što mu je potonji dao žuti poslije čistog foula nad njemu je rekao sve. opet, danci po ukupno prikazanom stoje s pravom u polufinalu, isto kao talijani.
najveća senzacija do sada su mali britanci, koji su kao outsideri dogurali do zadnjih četiri. polako je vrijeme da lupe glavom o pod i da se otrijezne, inače bi se u najneugodnijim kozmičkim konstelacijama mogla dogoditi neka tragična perverzija u nogometu, što više sile valjda neće dozvoliti (here’s hoping).
esse quam videri. (marcus tullius cicero)
