Rasplet Eura pokazao je koliko i u svijetu sporta često dominiraju fraze, floskule i mitovi, koliko se neke konstatacije uporno i uporno ponavljaju, iako je upitno kakvu podlogu imaju. Pa smo tako uoči i na startu ovog Eura slušali priče o superironim Francuzima, moćnoj Belgiji, simpatičnoj Italiji, nikad lošijoj Španjolskoj i prepotentnoj Engleskoj, a dobili smo rasplet koji je malo tko prognozirao. Naravno, lako je govoriti „poslije bitke“, no nije bit u tome je li netko ispao i prošao (vidjeli smo kakve sitnice ponekad o tome odlučuju). nego čisto o tome kakav glas pojedine reprezentacije prati. A on često više izgleda kao floskula koju su svi prihvatili, nego kao odraz onog što te reprezentacije pružaju na terenu u posljednje vrijeme. Osvrnuo bih se ovdje posebno na četiri reprezentacije.
Francuska
Glupo je uopće govoriti koliko je Francuska jaka i koliko je bilo opravdano svrstati je u najuži krug favorita. Međutim, Francuzi su u medijima i kod većine stručnjaka imali ipak malo pretjerano uzvišen status, koji ne odgovara onome što aktualni svjetski prvaci prikazuju na terenu. Nije ni u Rusiji to bila toliko dominantna reprezentacija, a pogotovo to nije u razdoblju nakon Svjetskog prvenstva, u kojem su Francuzi pokazivali određene slabosti. U svakom slučaju, pričamo o snažnoj i kvalitetnoj reprezentaciji, ali o jednoj od, a nipošto onoj koja bi bila iznad ostalih.
Belgija
Belgiju se već nekoliko natjecanja smatra jednim od glavnih kandidata za naslov, no činjenice govore kako uvjerljivo najjača generacije te zemlje u povijesti ima tek treće mjesto iz Rusije kao rezultat koji se može smatrati uspjehom. Dakle, pitanje je ima li smisla više Belgiju toliko glorificirati i stavljati u uski krug najvećih favorita samo na osnovu toga što u svojim redovima imaju zaista sjajne pojedince. Vremena više nema previše, Svjetsko prvenstvo u Kataru možda je i posljednja prilika ove generacije da opravda te silne hvalospjeve i poluči veliki uspjeh.
Španjolska
Ne znam kako bih komentirao napise o lošoj i neuvjerljivoj Španjolskoj koja je u velikom padu. Da, Španjolska je u padu, ali isključivo zato što se nalazi u razdoblju nakon svoje najbolje generacije u povijesti i općenito jedne od najboljih momčadi u povijesti nogometa. Pad je u takvim slučajevima neizbježan, ali prekrižiti Španjolsku i reći kako su oni sad razina ispod ostalih je neozbiljno. Sustav je i dalje tu, igrači se i dalje izbacuju, igra je i dalje dominantna. Individualne kvalitete nema toliko kao u „onoj“ generaciji, ali i dalje je to reprezentacija na koju treba računati i koja može igrati ravnopravno sa svima, pa mi nije jasno otkud toliko podcjenjivanje Španjolske uoči Eura i nakon prvih utakmica.
Engleska
Sve znamo o engleskoj bahatosti i precjenjivanju snage njihovih momčadi kroz povijest, no ova aktualna reprezentacija nije ogledan primjer niti po jednom pitanju. Nekakvih velikih razbacivanja riječima nema, a Engleska ima kvalitetnu i potentnu momčad koja već duže vremena igra dobro i s pravom se može nadati velikom rezultatu. Ali, eto, očito je nekad lakše posegnuti za frazama i floskulama, nego sagledati činjenice.