Nema su tu što previše pisati ni analizirati, bez 5 prvotimaca i glavnog igrača otpuhati europske prvake u najboljem sastavu, prezentacija moći. Tehnički, taktički, fizički izgledamo savršeno, najviše od pravog nogometa smo pokazali na prvenstvu.
Nije pošteno isticati nikoga posebno, ali dvojicu moram posebno pohvaliti.
Prvo Badelj. Nema ništa bolje nego kad čovjek ušutka sve kritičare, kakva kontrola igre, taktička obučenost, postavljanje, mirnoća, sigurnost u dodavanju...Kako je tak momak u Italiji napredovao, za ne povjerovati.
Drugi je, naravno, Perišić. Monstrum.
Al opet, ništa ova skupina igrača još nije napravila, tek su izašli iz grupe što je bilo i za očekivati, tek sad kree prava stvar gdje više nema mjesta za pogrešku. Samo nastaviti ovako igrati, nikoga podcijenjivati i bude dobro.
Malo i o atmosferi u lokalu gdje sam sa skupinom od 15-ak poznanika gledao utakmicu. Od prvog do zadnjeg protivnici/mrzitelji HNS-a, Mamića, Šukera i ostalih al kad igra reprezentacija sav razum i racionalnost ode u kurac. Kad ga je Perišić zavukao stolovi se nehotice prevrću, razbija se sve što je bilo na stolu, a gazda lokala umjesto ljutnje skida pivska čašu i otrese je od pod sa smješkom na licu. Jebi ga, ne možeš protiv emocija i da hoćeš...