Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 18.

 

Tek drugi slobodni dan na Euru savršen je za smirivanje lopte, neke malo lakše teme, bez strke i uzbuđenja koje donosi pisanje za vrijeme utakmica ili neposredno poslije njih. Dva su momenta koja treba istaći na početku, prozaična, jedan dobar i jedan loš. Dobro je to da nam predstoje tri mega utakmice, tri okršaja titana koja će se pamtiti i prepričavati desetljećima. Loše je to što su ostale ipak samo tri utakmice i što smo pogledali i preživjeli više od 90% prvenstva. Sve što je lijepo, kratko traje.

Četvrtfinala smo nekako preživjeli, za razliku od nekih reprezentacija koja su ostala na stratištima nada. Češka se borila koliko je mogla, Grčka ponovo odigrala iznad realni mogućnosti iako je zaustavljena u snu, Francuska je razočarala, Engleska se kockala i izgubila, nestala braneći neki svoj novi fudbalski ideal.

Opet sam ostao na istoj relizaciji prognoza kao i u tipovanjima grupne faze, što znači da sam opet na 75%. Čekanje iznenađenje Francuske koštalo me je savršenog učinka, ali ko radi taj i griješi. Prognoze u ovoj fazi biće ziheraške, ali ne znači da će biti dobre.

Na kraju su ostale četiri najbolje reprezentacije i ne treba ulaziti u debatu koju primjećujem po nekim novinama i tv emisijama o tome da li su baš ovo četiri najbolje ekipe u Evropi. Ako preskočimo teorije zavjera koje se pojavljuju uvijek i o svemu važnom, ovakav turnir na kraju ne ostavi možda četiri apsolutno najbolje ekipe, ali sigurno nam donese četiri najbolje u ovom momentu.

 

Portugal – Španija

Rivali sa Pirinejskog poluostrva često se susreću u posljednje vrijeme. Portugalci su pobjedili na svom Euru prije osam godina, Španija ih je izbacila sa posljednjeg Svjetskog prvenstva, a Portugalci su godinu kasnije u prijateljskom meču tukli Furiju sa čak 4-0. Nikad to nisu jednostavne utakmice, uvijek se ide na nož, posebno na velikim takmičenjima kad je ulog ogroman.

I jedni i drugi se dižu kako ide prvenstvo, skoro pa možemo reći da je forma tempirana odlično. Portugalski uspon korespondira sa dizanjem forma njihovog glavnog igrača. Ronaldo će za koji dan igrati jednu od najvažnijih utakmica svoje karijere. Igrati protiv svojih. Protiv četiri suigrača iz Reala i najmanje pet najljućih rivala iz Barce.

Ronaldo sam ne može pobjediti Španiju. Za iznenađenje, a ipak bi to bilo iznenađenje, i prolazak Portugalaca potrebna je sjajna igra cijelog tima. Portugal će stajati čvrsto iza lopte i sigurno pristati na to da Španija vodi igru. Portugalski vezni radnički trio (Moutinho, Meireles, Veloso) trkom i defanzivom mogu parirati svima, što znači da bi mogao ospješno da prekida špansku kombinatoriku. Pitanje je samo koliko poslije toga može zadržati loptu, odnosno koliko je brzo može proslijediti Ronaldu i Naniju.

Španija možda ne briljira u atrakciji, ali igra koliko treba i igra kako niko drugi ne može. Furija je opet jako vruća i ovdje realno može otići do kraja. Opet će krenuti sa Fabregasom, uzet će loptu i držati je preko 70%. Opet će iz toga stvoriti par izglednih prilika. Do sad su zabijali dosta i uvijek kad je trebalo. Jedno od glavnih pitanje je kako će portugalska zadnja linija stajati kad ne bude imala stvarnog napadača da pozicijski brani?

Prognoza: Ronaldo će obično sam jurcati na tri Španjolca, te završavati kao Ribery u četvrtfinalu. Na drugoj strani Španija će zabiti bar jedan. Del Bosque gura dalje.

 

Njemačka – Italija

Njemačkoj je bilo svejedno kad je vidjela da joj u polufinalu dolazi Italija. Siguran sam da je Low samo konstatovao tu činjenicu i krenuo dalje u pripremi utakmice. Italija ili Engleska potpuno je svejedno ako si samopouzdan kao što je to Njemačka, ako igraš svoju igru i znaš šta ti je činiti. Njemačka je jedina sa maksimalnim učinkom, pokazala je najveću igračku širinu, dokazala da velike ambicije imaju realno pokriće. Njemačka je sila!

Italija je dogurala do polufinala osvojivši mnoge simpatije, ali pobjedivši samo otpisanu Irsku. Dojam je bolji od statistike. Teško zabijaju, nedostaje im mirnoće u realizaciji. Vezni red im je najbolji dio tima. Mogu držati loptu, kreirati, sazdan je od igrača koji znaju i mogu. Kvalitet veznog reda smanjuje pritisak na zadnju liniju koja realno nije impresivna.

Šta će se desiti kad Njemačka uzme loptu i krene kombinirati, odredit će ovu utakmicu. Ako se Italija može obraniti, te svojim akcijama unositi nemir u obranu Elfa, kao što je to bio slučaj s Engleskom, Italija bi mogla proći.

Prandelli se iskazao, ali Lowa niko još u sve ove godine nije nadigrao. Realno je Njemačka bolja. Khedira bi trebao obuzdati Pirla, a Ozil u čvor vezati obranu Juventusa. Još ako napadači zabiju što moraju, Njemačka ide dalje.

Prognoza: Njemačka prolazi za idealno finale.

  

Realno, ovo su zaista 4 najbolje momčadi u Europi ovog trenutka. I po individualnoj klasi i po prikazanome na ovom prvenstvu.

EURO se privodi kraju ali ja sam daleko od impresioniranosti. Nekako mi je totalno antifudbalska atmosfera, a prazne stolice na mecu Fra - Eng odnosno Fra- ESP su me ubile u pojam. Doduse za to su jednako krivi i komentatori srpske drzavne televizije koji su se srozali na nikad nize grane. Sve u svemu, nek i to prodje, pa onda iznova u nove kvalifikacijske muke

kakve veze imaju neke prazne stolice na nekom poljskom/ukrajinskom stadionu sa tvojim doživljajem prvenstva?

Ne znam kakve imaju s njegovim doživljajem, ali stvarno je sramota uefe koliko ima praznih stolica na stadionima. Uopće se atmosfera na stadionu ne može usporediti sa primjerice EP prije 4 godine i potpuno ispunjenim stadionima. Na utakmici HRV-ITA, grad pun navijača, a masa praznih mista na samom stadionu. A onda na stadionu krenu čistit prolaze od navijača i otkriju da su neka mjesta dvaput prodali. Organizacija ipak nije na razini kojoj bi trebala biti.

Ja sam zadovoljan sa nogometom, utakmice su dobre, a ako nisu dobre onda su barem zanimljive. Što se tiče onog što igrači pokazuju - palac gore!

Ali da je atmosfera ''antifudbalska'', u tome se potpuno slažem. Amerikanizacija publike, navijanje po puštenoj sekvenci o-o-o-o-okanja White Strippesa mi je pandan vuvuzelama, općenito tribine su zauzeli ''turisti'' i ljudi koji su sve samo ne nogometni fanovi, tribine mi poprimaju izgled cirkusa, iz ne znam kojeg razloga gube se i nacionalna obilježja na terenu kroz totalno debilne dresove... Ovo postaje nogomet koji se igra za bogate, kojeg oblikuju po svojim željama Platini i Nike... Nogomet bez pravih fanova i bez svoje prepoznatljivosti je nogomet bez emocija. A to više nije nogomet. Bez obzira na kvalitetu izvedbe na terenu.

meni je veoma vazno za dozivljaj neke utakmice ili prvenstva, da li su tribine puna i kakva je na njima atmosfera.
ako tebi pune tribine na nekoj utakmici nisu vazne za sveukupni dozivljaj ambijenta i same utakmice, onda ok, sve cool, svako od nas drugacije gleda

Ako utakmicu gledam preko tv-a tribine su mi sekundarne, zaista...