Mislim kako je potpuno pogrešno stavljati znak jednakosti između nepodržavanja ovog klečanja i rasizma. Problem, ako to tako možemo nazvati, u ovoj priči je poruka koja se klečanjem šalje, točnije: Na koga se to klečanje odnosi? Stječe se dojam, barem meni, kako se njime uglavnom prozivaju „zaostale sredine u kojima je rasizam još uvijek naveliko raširen“, sredine koje su sušta suprotnost „tolerantnom i razvijenom Zapadu“. Nema u tom klečanju priznanja i kajanja zbog rasizma u svojoj kući. A vidjeli smo upravo na primjeru ovih igrača koji su promašili penale kako je rasizam još uvijek najzastupljeniji u državama koje druge prozivaju zbog njega.

Kad pogledamo koje reprezentacije su klečale, a koje nisu na ovom Euru, dolazimo do svojevrsnog paradoksa. Klečale su države koje uglavnom imaju kolonijalnu, imperijalističku pa i rasističku povijest, dok su stajale one koje su često kroz povijest bile žrtve upravo onih koji kleče. Da je to bio čin kajanja i posipanja pepelom, klečanje bi imalo puno više smisla, ovako to često ispada licemjerno i nedosljedno.

Svojedobno je u mom gradu igrala mlada reprezentacija Engleske. Najave te utakmice iz njihovog tabora su uglavnom išle u smjeru toga kako se najviše plaše atmosfere u tom gradu, „poznatom po nacionalizmu i rasizmu“. Nisam mogao vjerovati kad sam to pročitao, pitao sam se govorimo li mi o istome gradu. Naravno, utakmica je prošla potpuno normalno i mirno, čak nije bilo ni neko preveliko zanimanje za nju. Englezi su, očito, prvo precijenili svoju važnost misleći kako će se cijeli grad dići na noge zbog njihove mlade reprezentacije, a usput su i ovdašnje ljude proglasili rasistima, što veze s vezom nema.

Uglavnom, ovo je samo jedna mala crtica koja pokazuje zašto je to klečanje nekima problematično. Nije sporna borba protiv rasizma, nego licemjerje onih koji se predstavljaju kao predvodnici te borbe.