Onda su se stvari u Azerbejdzanu stubokom promjenile, prica otprije 8 godina, uz nadopunu da je osim Milosevica jos par igraca izaslo sa slicnom pricom, medju njima i nekadasnji dinamovac Domagoj Kosic, ostale price na:
http://www.hrsport.net/SportnetKlub/Tema.aspx?pID=173778

----------------------------
16.10.2005
Semjon Milošević: Kako sam pobjegao iz pakla Azerbejdžana

Kući sam, to je najvažnije. Glavno da sam se živ vratio. To su bile prve riječi Semjona Miloševića, bivšeg igrača Zrinjskog i Leotara, koji je u ljetnom prijelaznom roku otišao u azerbjedžanski Olimpik i, kako kaže, napravio ...

... najveću grešku u životu. Teško je na papir staviti dramu koju je ovaj igrač proživljavao u Bakuu, glavnom gradu te države smještenoj na obali Kaspijskog mora između Rusije na sjeveru, Irana na jugu te Armenije i Gruzije na zapadu.

- U Azerbjedžanu sam bio dva i pol mjeseca, od kojih sam više od mjesec dana strahovao za život'', kaže Milošević koji se u četvrtak vratio iz Azerbejdžana, bolje reći pobjegao!

PAPIRE ĆE TRAŽITI PREKO FIFA-e

Semjon Milošević već je angažirao mostarskog odvjetnika Roberta Muselimovića, inače licenciranog FIFA-ina zastupnika, preko kojeg će pokušati doći do papira koji su mu i dalje u Olimpiku.

- Vjerujem da neću imati nikakvih problema da dobijem papire iako će oni pokušati svim silama spriječiti. Ne bi se iznenadio ni da falsificiraju ugovor, bankovne uplatnice jer se jedno vrijeme mora biti u Azerbejdžanu da bi se shvatilo da tamo nema pravne države. Ipak, FIFA je uvijek na strani igrača, a već su im se obratili i Domagoj Kosić i Boško Perajica tako da moj slučaj nije izoliran'', kaže Milošević.

Ne, u Azerbejdžanu nije rat kao što bi netko pomislio iz uvoda. Milošević je strahovao od ljudi koji su ga trebali plaćati, dakle od čelnih ljudi kluba za koji je potpisao ugovor.

- Naravno da sam zažalio što sam otišao u Azerbejdžan, ali ni u snu nisam mogao pomisliti što ću sve doživjeti. Jasno da sam dvoumio kada sam dobio ponudu, ali odlučio sam otići jer su prije mene za taj klub već potpisali Tomislav Višević, Domagoj Kosić, Boško Perajica, dva igrača SCG-a Rašo Babić i Marko Mitrović, dok je za trenera došao Stjepan Čordaš, zanimljivo bivši trener Zrinjskog. Financijski uvjeti koji su mi bili ponuđeni također su bili zadovoljavajući'', govori Milošević i dodaje kada su počeli problemi:

- Kada sam došao, ljudi iz kluba uzeli su putovnicu od mene i supruge rekavši da je razlog sređivanje vize, a pripremljeni ugovor smo se dogovorili potpisati za dva – tri dana jer je klub, što je istina, mijenjao ime iz AMMK u Olimpik. Od tada nastaju problemi. Vrijeme je prolazilo, ugovor nisam potpisao, a što je najgore nisu nam željeli vratiti putovnice nazad, tako da smo praktički bili zarobljeni.''

To je u kratkim crtama, a u nastavku Milošević pokušava objasniti što je sve doživio u tom razdoblju. Zastrašujuće izgleda i zamisliti.

- Ispočetka nas je pokušao zaštititi trener Čordaš, ali on je maknut već nakon dva kola. Najveći problemi počeli su 7. rujna. Tada sam na jednom treningu pokušao razgovarati s čovjekom koji je bio praktički sve u klubu, Kamilom Mammadovom, jedinim čovjekom s FIFA-inom licencom za zastupanje igrača u Azerbejdžanu. Jasno da na papiru nije ništa u klubu jer je nemoguće da FIFA-in licencirani menadžer ima neku funkciju u klubu, ali znalo se da je glavni. Kada sam mu prišao i pokušao razgovarati o ugovoru i putovnici, jednostavno me počeo tući, a što je još gore, pridružili su mu se kapetan kluba Husein Mahmedov i još jedan igrač Sabuhi Sadigov, koji su također u upravi kluba. Tko zna kako bi prošao da me nisu spasili Rašo Babić i jedan domaći igrač koji su se tu zatekli'', kaže Milošević koji se nakon toga pokušao zaštititi u nacionalnom savezu, ali nikakvu zaštitu nije dobio.

- Znam da ljudi misle da je BiH divlja država, ali za Azerbejdžan je Švicarska. Save nije ništa poduzeo kada sam im se obratio, a kada sam rekao da ću otići na policiju, oni su se samo nasmijali'', naglasio je Milošević.

Kako si došao do putovnice?

- To je već druga priča. Prvo sam zatražio putovnicu za suprugu, koja je inače u sedmom mjesecu trudnoće i njoj su je dali bez problema. Ona se ubrzo vratila u BiH i obratila se Ministarstvu vanjskih poslova u Sarajevu. Meni je najveći problem bio što BiH u Azerbejdžanu nema veleposlanstvo tako da nisam mogao tražiti azil. Najbliže bh. veleposlanstvo bilo je u Turskoj.

Sada najgore. Milošević je u Azerbejdžanu u jednom trenutku imao putovnicu, ali ju je morao vratiti isti dan jer mu je prijećeno smrću.

- Kako sam znao da novac s banke mogu podići samo s putovnicom, pokušao sam tako. Zatražio sam putovnicu kako bih otišao u banku, ali oni mi je nisu dali, nego su me u banku poslali s nekim iz kluba, valjda tajnikom. Ipak, na šalteru sam dobio priliku putovnicu napokon uzeti u ruke i odmah sam je stavio u svoju torbicu koju sam imao sa sobom i nije mi padalo na pamet da ju je vratim'', rekao je Milošević.

Priča ima nastavak?

- Na izlasku iz banke čovjek iz kluba mi je istrgnuo torbicu s ramena i počeo bježati. Uspio sam ga sustići i uz pomoć jednog policajca nekako mu uzeti torbicu, ali je ipak pobjegao. Kako policajac ne zna ni jedan drugi jezik osim materinskog, nije bilo nikakve šanse da mu objasnim o čemu se radi, a on nije ni pomislio pisati zapisnik jer je torbica bila kod mene. Odmah nakon što sam došao u stan, našli su me ljudi iz kluba i uz prijetnju smrću uzeli mi putovnicu.

Putovnicu je Milošević dobio tek kada je slučaj došao do bh. veleposlanstva u Ankari koje se obratilo azerbejdžanskom veleposlanstvu također u Turskoj?

- Ljudima iz bh. veleposlanstva sam neizmjerno zahvalan jer da nije bilo njih, vjerojatno bih još uvijek bio u Bakuu. Nekako sam u srijedu, 12. listopada, došao do putovnice i prvim letom otputovao za Beč odakle sam došao kući. Tek kada sam sletio na bečku zračnu luku shvatio sam da više ne moram strahovati i u Azerbejdžan me više nitko ni puškom neće natjerati.

(Dnevni list)