Dosta problema pročinje u organizaciji igre i sporom protoku lopte, lopta bolje cirkulira s Piqueom i Puyolom, iako se Puyola smatra za lošeg igrača u smislu dodavanja, ali to je zabluda.
S druge strane, obrana ima jednu drugu dimenziju s njih 2 unutra.
Barcelona je ranjena, bez srca ekipe, i ima + 8.
To su nevjerojatne stvari.
Je li Barcelona možda previše okomita nekad? Jest. Sigurno. Međutim, više se puca s distance, traži se nekad dodavanje prema naprije koje nije sigurno, drugačiji je pristup u odnosu na Guardiolu.
Messi igra desetku, više sudjeluje u organizaciji igre, međutim, to ne znači da on ne dolazi u završnicu.
Ono šta mene malo brine u fazi napada je postavljanje krilnih napadača i igra bekova koja je usko povezana s igrom krila.
Dok smo jedno vrijeme gledali Alvesa kako ulazi preko krila za zadnji pas, sada ga gledamo na 50 metara od gola široko postavljenog.
To je zato što sada krila ne ulaze u sredinu, između stopera i bekova, već ostaju široko. Tada bekovi ne mogu utrčati kad nema prostora, onda je i njihova uloga pozicijski široko na centru.
Ovo je rješenje koje nudi neke druge opcije, ako imate 4 igrača široko, vjerojatno je da ćete raširiti zadnju liniju protivnika, time otvoriti prostor u sredini, međutim, ukoliko nema utrčavanja u taj prostor šta onda?
Jučer su par puta Messi i Iniesta probili linije, ali budući nema igrača za ulazak u prostor, nema ni opcije za okomit pas, lopta ide ili u širinu, ili natrag.
Razumljivo je da ta krila stoje široko, ali po probijanju linija bi trebali napasti prostor iza leđa obrane okomitim utrčavanjima. Ovako se obrani lakše braniti, opasnost dolazi samo iz smjera lopte i lakše je to pratiti.
Barceloni fali i ritma, a to se događa zbog predaje lopte protivniku okomitim dodavanjima koja nisu sigurna.
Kada Barcelona preda loptu protivniku, treba je ponovno osvojiti i tu se gubi vrijeme, kao i već navedeni ritam.
Gubljenje lopte iz dva dodavanja znači da sad Barca mora opet igrati presing, uzeti loptu, i onda opet krenuti s posjedom. Tu se gubi vrijeme, dok protivniku uzmeš loptu, umaraš se igrajući presing, pa onda opet moraš tražiti ritam i raspored s loptom. Koliko je nekad ta okomitost dobra, nekad je to loše za ovaj sistem igre Barce, zapravo, često je loše.
Vilanova s druge strane ima više muda kod izmjena, tako je Barca dobila Sevillu i Osasunu, kao i Granadu, promjene u nekih 3-3-4 iz 4-3-3. Riskira bez previše kalkulacija.
I za kraj, ono šta najviše veseli je karakter, i borba do zadnje sekunde. Ove utakmice koje su pobjeđene ove sezone su se prošle gubile.
[uredio Johannes Cruijff - 08. listopada 2012. u 14:11]