ja samo ne znam zašto neko misli da ja ikoga iden pravdat. pa lipo san napisa da su i milan i real pošteno i zasluženo dobili, da su bili bolji. a nisan napisa da su bili bolji jer je trava bila previsoka, sunce prejako i slično. nego su stvorili više šansi (i iskoristili ih više)- a meni je to mjerilo kvalitete igre. ja samo nastojim registrirat šta vidit i napisat kako razmišljam, ništa više. uostalom, ne mora značit ni da sam u pravu. evo imberlani:
ja se ni blizu
ne nerviram kad izgubimo zasluženo kao kad izgubimo ono šta smo trebali dobit ili kao kad nam se uzme "sa strane". meni nikako nije jasno to kad se oće bit "veći katolik od pape"- zašto je teško jednostavno konstatirat da je bio čist
penal. pa čak da adriano i jest krenuo iznudit kazneni udarac- svejedno je penal- kontakt evidentan, meni je ovo penal iz udžebenika.
isto tako s druge strane, iako bi čisto psihološki 2-2 bilo puno lipše i ipak nešta značilo, šta bi to bilo drukčije u čitavoj slici igre i
dojma-jer to je ono što nas zanima, da je lasa dosudio penal i mi zabili i završilo 2-2(osim šta je sad plus 13, a ne više plus 16- šta možda također i ne bude nebitno)? ništa. tako da me taj penal ne dira previše uopće. i baš me zato nervira vv-ova reakcija, jer ga sad neće bit nekoliko utakmica.
nismo zaslkužili dobit, točno. međutim, uvjeren sam da smo igrali bolje nego u kupu nekidan, posebno prvih sat vremena. dosta stvari, čisto taktičkih, je popravljeno. ja uvik krećem od onoga šta je pepu bilo pravilo- u svoju filozofiju igre se ne sumnja. samo treba napravit u igri sve da ona u potpunosti dođe do izražaja. i zato je plan za danas po meni bio jako dobar-
back to basics. pa za razliku od nekidan nije bilo davljenja lopte s xy dodira i njena donošenja suigraču skupa s protivnikom, nije bilo "avanturističkih" pokušaja s malim izgledom da uspiju iz kojih su sijevale kontre, linije su bile puno bliže jedna drugoj, predaja je bila pravovremena i točna.
elem, prvi i osnovni cilj je bio iskontrolirat eventaulnu štetu koju real može počinit, odnosno ne radit greške i ne poklanjat im šanse. i sve tamo negdi kažem do valjda sat vremena igre otprilike, ne znam točno, išlo je većim dijelom prema planu, izuzev par
individualnih grešaka. napominjem- individualnih grešaka što zna.či da se radi o sporadičnim "ispadima iz sistema", a ne o uzorku igre- ko šta je slučaj bio nekidan na campu. a individuačne greške je ipak dosta lakše riješit.
gol je pao na grešku mascherana koji je promašio loptu. šansa morate glavom je greška pedra koji to nije ispratio, s naglaskom na to da je igra na drugu stativu i ta ubacivanja igrača iz drugog plana na 2. stativu nešto na čemu se može izuzetno puno napravit u igri danas, posebno kontra ekipa koje se brane agresivno pritiskom(sjećate se ono kad bi pep objema rukama onako obujmio nešto zamišljeno ispred sebe- to je to) i inače su napadačke- šta smo baš mi. možemo i dalje- thiagova greška otvara pepeu vrijeme i prostor za pas morati za veliku šansu, ali tu ponajprije treba istaknut nesporazum zadnje linije- dani i pique hvataju malca čitav metar u ofsajd dok masch i alba gotovo isto toliko ostaju preduboko. na ovaj gol ramosa glavom ja nemam neke zamjerki- pique je u skoku s njim na svojoj poziciji u zonskom pokrivanju, međutim, ramos ima zalet i momenat kod skoka, pique nema, a nabačaj je milimearski precizan i to je to. ili mijenjat zonsko pokrivanje prekida ili bit spreman da će se ovakve stvari ponekad događat. i to su otprilike šanse reala.
izuzev ovih pogrešaka, konkretan problem koji imamo je
napadačka impotencija- ne u smislu realizacije, već uopće stvaranja šansi. gle ovako- jedno je šta bi mi željeli, a drugo je šta je realno i na koncu pametno u ovom trenutku, mogli su momci dobit upute da više riskiraju, da se postave bliže realovu golu, da pokušavaju s nekim rješenjima koja su manje ziheraška od ovih koje smo gledali, ali šta bi se onda dogodilo? po meni- puno više pogrešaka koje bi onda postale uzorak igre čitave ekipe, izgubili bismo ritam potpuno a real dobio još puno više poklona od nas, da sad ne ponavljam priču o onome koliko igrača ostane ispred lopte kad je izgubimo tralalalala.....
meni se ne čini da izgledamo loše
fizički. mislim da je sve
u glavama. da tu leži i problem i rješenje problema. ponavljam, nek mi bude dopušteno da sam mišljenja da smo danas kolektivno psihološki u utakmicu ušli mnogo bolje nego u milanu ili u kupu, ali smo ipak radili neke pogreške koje smo i platili, a naprijed nismo bili konkretni.
glesajte,
sve je povezano, odakle god da počnete. zato ja najčešće ne volim individuačne ocjene učinka igrača izvan konteksta ekipe. dani i alba će ofenzivno bit puno korisniji ako ih dovedemo u situaciju da primaju lopte bilo na overlap, bilo dugačke dijagonale(dani). isto tako ako njihove pozicije dobro zatvara zadnji vezni kad oni krenu naprijed, jer onda nema rupa otraga. ali, za razliku od prije, sad oba bočna igraju vrlo visoko- pa je busiju jako teško stizat na obje strane. pogotvo još kad ga se traži da ide visoko u oduzimanje(šta danas i nije bio slučaj!)- a to automatski znači opasnije kontre od strane reala.
ovakvih mehanizama igre
pozitivne i negativne povratne sprege ima koliko hoćete, ovo je samo primjer šta sam naveo. na igru svakog igrača u ekipi uvijek utječe igrača njegovih suigrača, i to uvijek više njih. u tom kontekstu treba gledat i
messijeve igre. ako se on vraća duboko unutra po loptu, onda je to s jsnim ciljem u igri- da se na tom dijelu terena stvori višak, i zahvaljujući tome osvoji teren do protivničkog 16-erca- pa upravo to- "dovođenje" lopte u zonu opasnu po gol i jest najzahtjevniji timski element igre oduvijek. problem je šta mi taj višak nit smo uspijevali stvorit nit smo uspijevali koristit.
zašto?
psihologija. iliti strah od pogreške. možda je iniesta mogao imat jedno 20-30% više konkretnijih, okomitijih, riskantnijih pokušaja/akcija/paseva danas, u kombinaciji s messijem, recimo, i možda bismo onda višak stvorili i iskorsitili. ali takva igra rapidno povećava mogućnost pogreške i kontri(najlakše je zavidat mrcinu od centarfora na tuđu zadnju liniju i onda ga bombardirat balunima- ne triba filozofirat ni s trokutima n sa stvaranjem viška, nego APP i Bog te veselija, a jednom će i proć). zato plan i jest bio malo konzarvativniji-
povratak osnovama- brz, oštar, ali siguran pas, puno malih(da se ne odluta previše s pozicije- šta je također razlog manje učinkovitosti prema naprijed ali je ujedno i sigurnija varijanta defenzivno) dijagonalnih kretanja i strpljenje.
naivno je mislit da barca u svaku utakmicu ulazi da protivnika razbije i utrpa mu 8 komada.
ili, recimo,
thiago. je niz grešaka je imao- ali to je sve povezano. pokuša, pogriješi, pokuša, pogriješi, onda se primiri, odigra par lopti na sigurno, pa vidi da igra tako ne id enikamo, pa je pod pritiskom da opet pokuša, a već postoji strah od greške, pa opet pogirješi, pa je nervoza sve veća, i tako u krug. sve je povezano...
odakle ta nervoza, grč? to može znat samo onaj ko je u svlačionici. svi ostali mogu samo nagašđat. neki faktori su evidentni- ova ekipa igra bez trenera, ne postoji trener na daljinski- ovako ne ide. poraz na san siru je svakako ostavio traga, pogotov način na koji se dogodio- da ekipa ni sekunde nije bila kompetitivna u toj utakmici. lako je moguće da i ekipa na kraći period izgubi onaj "edge" kako ameri kažu, padne 2-3 puta i tako krene lavina. neke taktičke odluke također imaju veze- inzistiranje na "težem putu"- ona priča o igraćima prostora i onima koji žele loptu u noge. lođa forma pjedinih igrača. na koncu, možda nam se osvećuje to što smo rješili ligu prije božića, navodno, pa ekipa i nesvjesno padne, opusti se. ima niz mogućih razloga i faktora.
samo još jedna stvar- ovakav konkretan problem u igri prema naprijed je barca već imala, pod guardiolom.
sezona 09/10 ono kad smo u grupi l.p. igrali s rubinom- ta jesen je bila vrlo zajebana- jako jalova igra, vrlo malo šansi. samo šta se vrlo malo i griješilo, te se pobjeđivalo tijesno. samo tada je na klupi bio trener. i ne bilo koji. vrlo je naivno trenera doživljavat isključivo kroz njegovo poznavanje taktike i nabrijavanje pred utakmicu. to je mnogo više od toga- svakodevni odnos s 20+ različitih ljudi s različitim socijalnim pozadinama i porblemima koje morate non stop držat dovoljno motiviranima i napetima da budu pravi na svakom treningu i utakmici a opet dovoljno opuštenima da atmosfera bude idealna, da jednostavno ne puknu, kako vidimo da se nekima događa.
uglavnom, ja sam pomak vidio, iako smo opet poraženi. da li je taj
pomak kad se sve uzme u obzir dovoljan da izbacimo milan? iako se nadam svim srcem, ipak mislim da ne. velika šteta je šta prije milana nemamo još 3-4 utakmice već samo jednu...al jbg...
ništa- glavu gore, bez straha, hrabro, rad i trening, trening i rad. ništa drugo. jer problem nije u filozofiji igre, već u njenoj realizaciji.
[uredio irilov - 03. ožujka 2013. u 03:45]