dinamo007 je napisao/la:
Od mandže nikad nećemo vidjeti solo prodor a la messi, ali čovjek radi nekoliko stvari odlično-
- agresivan je i odlično stišće zadnju liniju protivničke momčadi
- ima odličan timing za ulazak u prostor i izbjegavanje ofsajda
- odličan nos za gol, u pravo vrijeme na pravom mjestu
- super završnicu unutar 16m.
To mu nitko ne može oduzeti
Vidi cijeli citat
Apsolutno stoji, ali napadača vrhunske klase takvim čini jedna stvar - nezavisnost od sistema.
Sve četiri nabrojane stavke su izuzetno pohvalne, prva crtica je odlika modernih napadača, u presingu na zadnju liniju protivnika Mandžukić je (po)najbolji na svijetu i kao takav neprocjenljiv za sve ekipe koje defanzivnu fazu igre temelje na presingu, Mandžukić će u svakom složenom sistemu kao takav naći svoje mjesto. Najvećim dijelom zbog toga je izbacio Gomeza u Juppovom Bayernu, koji je bio savršen stroj, a Mandžukić jedan od najbitnijih njegovih dijelova. No ova odlika Mandžukića dobrim dijelom gubi na značaju u nesređenim sistemima, recimu u reprezentaciji teško da će imati ekipa značajnu korist od ovoga, jer ako ostalih devet igrača ne prati Mandžukića onda on samo džaba troši energiju i ne donosi značajan doprinos.
Druga, treća i četvrta crtica (jako su slične) - jako pohvalna stvar. Prisutna kod svih velikih napadača, osjećaj za prostor ili što bi naši rekli ''nos'' za gol. Mandžukić jako dobro osjeća šesnaesterac, ali ponovo ova stavka dobija na značaju onda kada se Mandžukića stavi u kvalitetan sistem, jer džaba što osjećaš prostor ako nemaš priliku da to iskoristiš. Ova stavka ovisi o kreaciji drugih, o pripremi napada igrača iza Mandžukića. Čista egzekucija, a isključivo egzekutora je sve manje i manje u modernom nogometu.
Ono što si propustio, a što bih ja dodao kao plus Mandžukiću jeste jako dobro kretanje bez lopte u smislu vezanja jednog ili oba štopera i otvaranja prostora za ostale igrače. Kako je Guardiola postao trener ova stavka je sve primjetnija i Mandžukić sve više radi na ''suho'' za ekipu u smislu otvaranja i povlačenja štopera u ''kanale'' za sobom.
Problem kod Mandžukića je što on ovisi o kreaciji drugih. To što Mandžukić neće driblati a la Messi nije toliki problem, veći je problem što Mandžukić tehnički nije vrhunski nivo pa onda ne može kreirati šanse za sebe. To je jedan dribling, ne pet, neka varka u prijemu, lucidnost kojom će sam sebi otvoriti prostor i zabiti gol. To je odlika napadača svjetske klase. Također, problem je i u kreiranju za druge, od čitavog ovog elementa Mandžukić tek ima solidnu ka dobroj igri leđima prema golu, give&go rola mu jako teško ide, a to je nešto što je must have za moderne usamljene napadače.
Teško je vjerovati i najvećim Mandžukićevim fanovima da on može vući ekipu kroz neko takmičenje ili sezonu. Možda se to najviše osjeti u reprezentaciji, kad Mandžo često upadne u sivilo prosjeka izvedbe. Najbolji to ne rade, Ibrahimović čitavu karijeru je igrač kreiranja za sebe i druge, Falcao je vukao i Porto i Atletico, Drogba je sa dvojicom štopera na leđima čitavu karijeru redovno radio probleme čak i onda kada je taktika ekipe bila ''nabij na Didiera'', Lewandowski je najmanje 50% napadačkih akcija Dortmunda...
Mandžo je jako dobar napadač, ali zbog nedostataka objektivne prirode nije svjetska klasa. Ako prihvati svoju ulogu i odrađuje je agresivno kako zna može igrati u svakoj ekipi na svijetu i dobiti kvalitetnu minutažu. Svaki trener bi ga volio imati u ekipi kao bitan kotačić, ali temeljiti igru na Mandžukiću jednostavno nije moguće, barem ne za vrhunske ekipe.