Evo ga ljudi, vratih se iz Munchena, 4 dana divote, ali stvarno opake divote!
Glavni razlog puta u Munchen je sajam graditeljstva s utjecajem na vanjski okoliš, ili ti ga IFAT. Nažalost nisam imao šanse za ući na Alianz Arenu, jer je odavno bilo sve rasprodano. U hotelu je bila grupica Stuttgartovih navijača koji su bili prilično simpatični, te su ostavili lijepi utisak, što samo pokazatelj da nije bilo lošeg iskustva. S obzirom da sam već posjetio grad lani u 2. mjesecu, ovo je ipak skroz druga priča, 5. mjesec je kada se komodno šeta vanka, kada su terase postavljene, te kada je dan mnogo duži.
1 DAN:
Sletio sam s kolegama oko 18h, te nas dočeka pljusak, malo okisli uhvatili smo S bahn, te prema hotelu se uputili, dolazak u hotel, ulazak u sobe, te odmah pravac centar. S obzirom na iskustvo, pošli smo u Leopold strasse, te zavalili se u jednu pivnicu, te tu je noć počela, pivice, mesine, te dolazak ostalih kolega iz HRV. Nas šest smo zakisili u pivnici nekoj, upoznali konobaricu Mariju iz grčke, koja nas je pazila nema šta, ali nije da nismo trošili. Na kraju joj rekli da smo iz HRV, ona sretna te veli da su neki dan bili Hrvati, te da su je naučili jednu pjesmicu. Reko, daj da je čujemo, a marija lijepo počne bokove bacat lijevo/desno te počne jebat će te moj amigo, te poprati to s pljeskom. Nakon ponavljanja od par puta, zaustavili smo je, te joj objasnili, da smo mi ti amigosi
. Kasnije se nastavila zajebancija, te je Marija okrenula turu. Kasnije krenuli u napad na noćni život, Pacha je bila malo razočaranje, te nazad u hotel!
2. DAN
Buđenje laganini u 8:00, uživanje u hidromasažnom tušu, te punjenje trbine na doručku, gdje glavna kuharica bila hrvatica, tako da sam jeo kajgane s kobasica, da poližeš prste. Odlazak na Munchenski velesajam, koji je veličine ko cijeli Novi ZG, te razgledavanje, te upoznavanje kolega iz cijelog svijeta koji rade isto što i mi (projektiranje drenažnih sustava i praktički svega što ima veze sa vodom). Nevjerovatno koliko su Njemci tu jaki, jednostavno im nema premca. Vrhunac svega je bio pokazivanje rada raznih uređaja/strojeva, te njihova primjena, te relaksacija između hala gdje se prezentiraju njihovi proizvodi.
Naravno kobasice i pive su džabe bile. Nakon lijepih utisaka krećemo nazad u hotel sa hrpom kataloga, te ostavljamo to, te pravac MarienPlatz! Na glavnom trgu smo malo prozujali, te produžili prema Odeonplatzu, jer smo htjeli tamo viditi hortikulturu Munchena uz svoju rijeku, ali već je mrak padao, pa smo ipak pošli prema talijanskom restoranu, gdje smo opet jeli ko da nema sutra. Tu sam probao bavarske šparoge, koje nemaju veze s našima, te ni blizu ti pišina ne smrdi ko od naših
. Povratak u hotel, te upoznavanje s ostalim partnerima kompanije, koje nas je pozvala u Munchen, kolege iz Irske, Norveške, Egipta,te Amerike naravno. Atmosfera odlična, uz jednu opuštenu raspravu u vezi nadolazećeg SPa, gdje sam ih uvjeravao kako će dobiti Brazil
.
3 DAN
Buđenje, vrijeme tmurno, loše, ali nema veze. Odlazak od samog jutra u centar, te lagano shopingiranje, napali smo Milka shop, koji je jedva preživio nas, kasnije odlazak na plac glavni, te malo degustacija raznih začina i hrane,
nešto što jako fali Zagrebu. Kasnije odlazak u HB pivnicu, te potegnuli jednu veliku, te onda je na red došao Augustiner, gdje smo ručali tradicionalni bavarski meni.
Kasnije je slijedio obilazak glavne vijećnice Muchena, te penjanje na vrh njezinog tornja, te odlazak do glavnom
balkona
, gdje pehar dižu Bayernovci za nešto manje od 24 sata. Zadnja stanica prije povratka u hotel su bili Engleski vrtovi preko Odeonplatza. Povratak u hotel, te odlazak na svečanu večeru našeg domaćina, koji je rezervirao stol u Ratskeller restoranu, vjerovatno jedan od top 3 restorana u Muchenu, koji se nalazi u katakombama ispod same vijećnice. Nevjerovatno ukusna hrana, te jako ugodna atmosfera, opili se svi ko guzice, te na kraju sam ih učio hitove Mate Miša Kovača, te još jednom pronio glas o najvećoj legendi HR estrade i šire.
Poprilično naroljani odlazimo u nekakav disco P1 klub, gdje nas na ulazu ne pušta jer vide da nas je 5 muških bez ženske, te da smo pijani ko guzice. Nakon žučne rasprave, počele frcati iskrene, tako nam je security na tečnom hrvatskom jebo mater, a mi ništa manje nismo ostali dužni turčinu, jebi ga pijane glave, šta ćeš, kad si naučio da ulažiš gdje god poželiš doma. Dolazak u hotel oko 4h, te nastavak zajebavanja po recepciji sa nekakvom izložbom pasa od lanaca.
4 DAN
Vjerovatno jedno od najtežih dizanja, jer je alkohola bilo i previše, odlazak na doručak, te smijanje i raspravljanje o sinoćnjim avanturama, te zaključak da nitko od nas nije mogao glumiti trijeznog čovjeka, time ni ući u P1. Nakon doručka odlazak u BMW muzej
, te posjet olimpijskom stadionu, i cijelom olimpijskom parku, gdje smo laganini se morali vraćati u Hotel, te prema aerodromu ići, tj. kući svojoj!
Sve u svemu Munchen je grad koji vjerovatno najbolje organiziran grad na svijetu, prometna infrastruktura im je savršena, U bahn, S bahn, biciklističke staze, ma što god pogledaš nemaš zamjerke. S druge strane, piva im je nešto što je neopisivo, jednostavno nekome kome paše piva, tamo će se oduševiti, posebice na weissbeer ili ti ga naše pšenično.
Što se tiče Bayerna, nevjerovatno koliko su bavarci ponosni na njega, jednostavno se živi s njim, djeca, starci, mladi, svi nose dresove šalove, pjevaju se pjesme po trgovima, te nigdje smeća, nigdje policije. Nešto što te dovodi do pitanja, koliko smo mi još smiješni, i koliko mentalno kaskamo za nekom normalnom civilizacijom. Dojmovi prekrasni, te obavezan povratak u ovaj grad, jer ovo je nešto gdje se može svaki puta nešto iznova viditi!
Za kraj sam uspio popričati s Pepom, te mi je obećao da neće prodati Đilkoša, te da nisam ga uzalud kupio!
[uredio Zidanes&Pavones - 11. svibnja 2014. u 17:58]