Svjetsko prvenstvo je najvažnije nogometno natjecanje, jednom u svake 4 godine i puno je važnije od trpanja Alavesa i Sassuola. Tu Ronaldo i Messi nisu bili na razini, niti blizu.

Kad se ono spoji sa Ligom prvaka, pogotovo sa 3 u nizu i 4 ukupno, prednost Modrića je jasna. Nogometni svijet je svjestan Modrićevih kvaliteta i koliko on doprinosi igri momčadi u napadu i obrani i koliko čini sve svoje suigrače i ekipe boljima, i koliko je takav igrač koji uvijek ima rješenja jedinstven i koliko je nevjerojatno kompletan u oba smjera igre. Dobio je i svojevrsnu nagradu za životno djelo.

Modrić je pokazao kvalitete lidera, vodio hrvatsku do srebra, preuzeo odgovornost i nakon promašenog penala u 120. minuti pokazao karakter i zabio ključne jedanaesterce u raspucavanjima, bio motor reprezentacije i Reala. Mali pad forme na jesen nakon enormnih napora bez odmora i priprema nije toliko važan, Ronaldo i Messi su pad imali kad je najvažnije, na Svjestkom prevenstu, i ne mogu to nadoknaditi u 10-ak jesenskih kola prvestva.

Zlatna lopta nije nagrada za najboljeg strijelca, već za igrača koji je svojom igru najviše pridonio uspjehu svoje momčadi. Nisu puno zabijali ni asistirali ni Cannavaro, Nedved, Sammer, Gullit, Masopust, odnosno bilo je u njihovo vrijeme igrača koji su zabijali puno više od njih, ali su oni svojom igrom najviše pridonijeli velikim uspjesima.

Osvajanje srebra s Hrvatskom portiv zemalja koje imaju više registriranih nogometaša nego mi stanovnika i koje ulažu enormna sredstva, koje povećavaju svoju ionako veliku bazu filtriranjem dodatnih talenata iz Afrike i Brazila poput Francuske i Portugala, ili iz imigrantskih zajednica koje stalno pristižu poput Njemačke, samo po sebi puno je veći podvig nego 6 svjetskih prvesntava sa Francuskom ili 6 liga prvaka sa Realom ili Barcelonom.