Prandelli je očigledno po uzoru na ovogodišnji Juventus, prilagodio igru i taktiku nacinalnog tima, a pobjednički mentalitet i zajedništvo su došli do izražaja, uz potpuno novi način igre Azzurra
Prije samog početka EP, reprezentacija Italije je bila mahom otpisana i skoro niko je nije svrstavao u uži krug favorita prvenstva. Uzdrmani novim aferama, te poimenično gledajući slabim sastavom, bez pravih zvijezda, Azzurri nisu važili za favorite.
Novo lice
Ipak, ljubitelji italijanskog fudbala, vjerovatno se sjećaju dolaska Prandellija i početka stvaranja novog reprezentativnog ciklusa, nakon fijaska na SP u Južnoafričkoj Republici 2010 godine. Debitovao je Prandelli porazom u prijateljskom meču od Obale Slonovače i početak nije bio obećavajući, ali kroz kvalifikacije za Euro, Italija je rasla i demonstrirala sasvim jednu novu sliku. Suvereno su prošli kvalifikacije sa osvojenih 26 bodova od mogućih 30 (najbolji učinak Talijana ikada u kvalifikacijama za EP), uz samo dva primljena gola.
Već tada, vidjelo se novo lice italijanskog nacionalnog tima. Pas igra, posjed lopte i napadački orijentisan tim, iznenadio je sve ljubitelje fudbala, jer ne treba mnogo spominjati da Italija godinama i decenijama važi za defanzivu ekipu, čije je glavni cilj sačuvati gol, a Prandelli je na opće iznenađenje odlučio promijeniti, činilo se, nepromjenjivu italijansku filozofiju fudbala.

JuveItalia
Historijski gledano, Italija je uvijek i u velikoj mjeri zavisila od tamošnjeg najtofejnijeg i najpopularnijeg kluba, Juventusa, koji je tradicionalno davao najviše igrača Azzurrima, koji su bili nosioci igre. Juve je tokom historije ukupno dao 133 italijanska reprezentativca, od toga njih 23 su nosila kapitensku traku Azzurra i obično je značilo da kada Juventusu ne ide i reprezentacija ne može računati na neki uspjeh.
Proteklih nekoliko sezona, što se tiče Juventusa, bile su za zaborav, a onda se desio veliki povratak Stare Dame, koji se najkraće može okarakterisati kao perfektna sezona, što se odmah odrazilo i na nacionalni tim. Juventus je došao do titule bez poraza, a ključni igrači su bili upravo italijanski reprezentativci u njihovim redovima.
Gianluigi Buffon, Giorgio Chiellini, Leonardo Bonucci, Andrea Barzagli, kao najbolja odbrana Serije A, Andrea Pirlo, kao najbolji igrač Serije A, te Claudio Marchisio i Emanuele Giaccherini, koji su dali veliki doprinos osvajanju Scudetta. u međuvremenu se priključio i Sebastian Giovinco, jedan od najtalentovanijih italijanskih fudbalera.
Prandelli je po uzoru na ovogodišnji Juventus, koji je također igrao lijep i atipičan fudbal za italijanske ekipe, prilagodio igru i taktiku nacinalnog tima, a pobjednički mentalitet i zajedništvo su došli do izražaja, uz potpuno novi način igre Azzurra. Conteovu filozofiju iz Juventusa, očigledno blisku i Prandelliju, selektor Azzurra je prenio i na reprezentaciju, na čemu se i zasniva igra Italije, uz značajan doprinos i ostalih fudbalera.

Balotellijeva klasa
Pored Juventusove garde, gdje je uigranost, velika želja i pobjednički mentalitet, prevaga za ovu reprezentaciju Italije, Azzurri imaju još nekoliko odličnih fudbalera, iako u njihovom timu istini za volju, nema toliko velikih zvijezda.
Skeptici, koji u širokom luku zaobilaze Seriju A kao "neatraktivnu" ligu, vjerovatno nisu gledali sjajne prošlosezonse partije Milanovog Antonija Noccerina ili Napolijevog Cristiana Maggia, da ne govorimo o preporođenom Juventusu, koji je fenomenalno igrao i uz to daje najviše reprezentativaca, a prije prvenstva su se "usudili" otpisati Azzurre. Balotelli je bad boy, ali njegov fudbalski talenat nikada nije bio sporan, baš kao i Cassanov.
Pokazao je protiv jakih engleskih stopera Lescotta i Terrya koliko je dobar, pokazao je svoju klasu. Vukao je, razvlačio englesku odbranu, otvarao prostor, nudio se, mnogo pretrčao. Kada ozbiljno igra, što je opet vrlo rijetko, Balotteli je nezaustavljiv. De Rossi je igrač zadatka, univerzalac, tehnički potkovan, koji nikada neće podbaciti i uvijek daje svoj maximum, jedan od ključnih u Prandellijevoj koncepciji. Montolivo, Giovnico, Di Natale, Mota, Diamantii su fudbaleri koji mogu promijeniti tok igre i nekim individualnim potezom riješiti utakmicu, što je još jedna od snaga ovoga tima.

Prandellijev totalni fudbal
Vrlo mali broj fudbalskih zaljubljenika, zna da Cesare Prandelli inspiraciju pronalazi u "totalnom fudbalu" Michelsovog Ajaxa iz 70-tih godina prošlog vijeka i da je najavio moderan i napadački fudbal, još prije samog Eura, što je potpuno atipično za Azzurre.
"Kakvu ćemo Italiju gledati na Euru? Moderan tim, napadački orijentisan, sa brzim protokom lopte i kratkim pasovima. Inspiracija mi je Michelsov Ajax, koji je bio fudbalska ekipa ispred svog vremena. Možda nemamo toliko klasnih fudbalera, ali sigurno možemo dobro igrati, jer smo dobra ekipa i to ćemo pokazati", rekao je Prandelli pred Euro i ispunio obećanje.

Italija je stigla do polufinala i pritom ušutkala "nevjerne Tome", načinom igre, koji je malo ko očekivao. Fudbalski zaljubljenici hvale "novu" Italiju, njihovog glavnog arhitekta Andreu Pirla, selektora Prandellija i sve ono što su Azzurri prikazali do sada, jer su neopravdano bili podcjenjeni. U suštini novo lice, ali i stare navike Azzurra su ostale. Uvijek na granici, polako, do kraja turnira