Većina uvodnih analiza koje sam pročitao ima za zaključak prednost Atleticu. Nije to ni čudo, u boljoj su formi, sigurno u ovu tekmu ulaze s više samopouzdanje i što je po meni najvažnije oni svoje žrtve lakše nadoknade. Mislim da bi mogla odlučiti ta Atleticova sistemska univerzalnost koja nije zavisna od pojedinačnih dijelova. Nije zavisna koliko je ona Realova.
Kažu insajderi iz Atletijevih redova da je od kad je Simeone na klupi, tim potpuno operisan od zvijezda i sličnog rangiranja. Vertikalna hijerarhija je tako uspostavljena da postoji sam Čolo i njegov sistem. Inače, kako bi ovaj tim preživio one dvije povrede u prvom dijelu ligaškog finala na Camp Nou?! Bilo ko drugi bi se na negativan rezultat na semaforu i izlazak možda dva i najvažnija ofanzivna igrača jednostavno sasuso, ne i Atleti. Oni su ubacili dva lika s klupe i djelovali isto. Oni su mi nekako najbliži po filozofiji onoj rukometnoj Švedskoj iz devedesetih, timu Bengta Johanssona. Jedino je on ovako odvijao i privijao dio po dio, a da je mehanizam i dalje klapao kako treba. To je ogromna prednost Atletica.
Real je pak sušta suprotnost toga. Oni imaju tim koji je sastavljen od velikih pojedinaca i njihova konkretnog doprinosa, ali koji je nemoguće nadoknaditi. Kad nema Ronalda, Xabija, Modrića ili još nekog iz reda nazamjenjivih, onda se tačno za šta će faliti i da ne treba tražiti igrača da igra tu rolu, već da cijeli sistem treba zaokrenuti ne drugi način, tražeći put kako minimizirati taj izostanak.
Realu ne ide u prilog ni teza da oni ovdje nikako ne mogu reprizrati polufinalno gaženje Bayerna jer ovi jednostavno neća napasti grlom u jagode ili neće napasti nikako, a i kad budu napali neće ostaviti dva ili tri igrača iza lopte kako je to Pep radio. Atleti je i stvoren na kalup da bude maksimalno nezgodan, da bude glogov kolac za Barcu i Real. I to se i isplaćuje s kamatama.
Realova sreća je da na klupi ima čovjeka s talijanskim pasošem, pa je od Argentinca jedino on veći mačak za sačekati, pričekati i vjerovati da je Ivić iz sedamdesetih bio najveći um kad je rekao da je bitno ne primiti gol, a da onda tvoje klase u napadu će već učačkati nešto u mrežu protivnika.
Rezime: Tvrdo i opet tvrdo. Da se kladim igrao bih nulu na poluvremnu, nulu na kraju i penale. Onda bi Iker čupao kestene iz vatre.
[uredio riki_mo - 24. svibnja 2014. u 10:13]