Iz pera renomiranog crnogorskog autora:
N. Šofranac: Opet svi na brdo!
Zvjezdice Lige šampiona, takmičenje zvijezda,prirodni habitat za Crvenu Zvezdu. Upravo ovaj naslov bio je 4. marta 1987,kad je dolazio Real na Marakanu (i primio 4 gola), a možda čak još veća euforija drma pred Napoli sjutra. Govorimo o svim favoritima, ali zna se sa čim počinjemo.
Nebojša Šofranac
U tekstu „Dan na raskršću vjekova“ najavili smo upravo ovo što se sada dešava. Zvezda kao simbol regiona, klub u renesansi, jedini u eliti, pa još u istinskoj grupi smrti ove LŠ, grupi koju će cijeli svijet pomno pratiti. Osjećalo se da je ovo momenat jer projekat ovih 15 mjeseci ide bez greške i zastoja, jedna nevjerovatna titula sa 100 od 111 mogućih bodova, prolazak 4 kola do Lige Evrope, pa još prolazak teške i najgledanije grupe, pa odlične partije protiv CSKA i ziceri Bena i Pešića u Moskvi za dalji napredak, a sad i 4 kola savladana za ulazak u raj LŠ, 100% učinak u prvenstvu, pritom prodaje tek nekih igrača a ujedno i stalno jačanje tima, risanacija dugova od minus 54 do minus 13 miliona sa svim milionima koji će tek stići od izdašnog takmičenja, i jedan tim koji je nakon Salcburga dobio opet novi oblik. Nije očito demoralisala ova grupa sa strašnim rivalima već su posljednjeg dana stigli Boaći, Marin i Čaušić, a ko je pratio subotnji meč sa Radnikom mogao je da vidi tim koji sada igra po njihovim notama. Marin je pravio spektakl, kakav gol, asistencije i prodori, Boaći odmah imperator, dva gola i asist štiklom, Čaušić gol sa distance, Kafu prvi gol na pas našeg neustrašivog Stojkovića, čak je i Ebesilio bio više puta blizu, imao je i stativu na pas sjajnog fantaziste Simića. Stigao je da pogodi i Stoiljković, jer i on se vraća iz povrede i biće opcija u napadu, a sve više ulazi u igru i sjajni štoper Degenek, junak Salcburške čarobne noći, koji osim saradnje sa Savićem zna izvanredno i da povuče i odigra. Jasno da je odmarao Ben, toliko toga je već napravio, a doveo je svoja mala Komorska ostrva na domak pobjede protiv šampiona Kameruna kojeg vode Sidorf i Klajvert, i njima je dao gol, u magičnoj je formi. Bilo je zapanjujuće koliko su se izigrali i kako su novi odmah naslijedili taj duh koji je donio Milojević i ukupnu sreću koja vlada u klubu. Kako su se radovali svakom golu, kako su se tražili i dijelili emocije Marin i Boaći, a što će tek biti kad se spoje Marin i Ben koji su zajedno bili u Olimpijakosu i očito kao znak sudbine uništili 1:3 Partizan prethodnog ljeta.
Ovaj meč je opet novi početak, jedne baš evropske Zvezde, željne da se usudi izazvati najveće, a podsjetio je na prvo kolo 1989. i 6:1 protiv Slobode iz Tuzle- golovi, šanse, spektakl, zabava, tada je svaki meč bio takav, a taj je bio prvi one zlatne generacije Bari-Tokio.
E sad, proporcija nije ista jer u današnjem fudbalu treba preći još nekoliko nivoa da bi se došlo do vrha, a to je prosto i nemoguće ako nijesi u najveće 4 lige, evo i PSŽ sa svim milijardama ovog svijeta ne može dalje od top 8. Ali, ekipa koja se nazire- Borjan;Stojković, Savić, Degenek, Rodić;Čaušić, Krstičić;Ben, Marin, Kafu;Boaći, to je ekipa koja po klasi i afinitetima kao i iskustvu brojnih igrača ima evropsku dimenziju i jeste možda najjača sa ovih prostora u posljednjih četvrt vijeka. Konkretno za Napoli moguće da se razmišlja i o igri sa tri srednjaka, znači zajedno Jovičić, Krstičić i Čaušić da bi se igralo čvršće i ne bi bilo u manjini u odnosu na Anćelotijevu sredinu Hamšik, Alan, Zjelinski, koji trče mnogo i okreću loptu sa mnogo tačnih pasova. Ali govoreći generalno, Milojević sigurno razmišlja da napada ovako, sa još sjajnih alternativa poput Ebesilija, Simića, Pavkova, Stoiljkovića, Jevtovića, Srnića i svih ostalih koji će biti izuzetno važni na dva domaća fronta, a već u nedjelju veče je derbi na stadionu Partizana, izuzetno bitan da se potvrdi moć. Ali, sad je Napoli u mislima svih.
(foto: crvenazvezdafk.com)
Utorak u 21, kao sastanak sa sudbinom, sa izgubljenom prošlošću, sa mjestom na kojem si nekad bio srećan. Stvarno se dešava, to je ta utakmica, ima sve boje i crte koje jedna čarobna treba da ima. I stiže Anćeloti, jedan od najboljih i najpragmatičnijih trenera Evrope, a uz to i najpozitivnijih ličnosti modernog fudbala, čovjek dogovora, razgovora i fer pleja. Tri Lige šampiona je osvojio, po tome je već u najužem krugu legendi, ali osvojio je i dvije kao igrač što ga čini mitom. Ali, kad je osvajao tu prvu morao je preći preko Marakane, i bilo je pakleno, on će toj magli vječno zahvaljivati. Kad su Rud i Marko stizali na sva zvona ljeta 1987 u Milanelo, on je odmarao na plaži Fređene misleći da se karijera bliži kraju, Rudi Feler je već stigao u Rim, on je bio kapiten jer Konti je polako odlazio.Saki ga je zvao kad se ni on nije nadao, a svi su govorili - star je i slomljen, ne valja. Ipak je Arigo bio u pravu, Anćeloti je bio njegova desna ruka, pomogao je mnogo da eksplodira Donadoni te prve godine, a i sam se podmladio, vratio u reprezentaciju i počeo drugu mladost. Nakon titule 1988. sve je bilo bajno, jer i titula Holandije i dolazak Rajkarda koji će mu biti kao blizanac učinili su Milan top favoritom, ali jesen te godine mu je donijela Zvezdu i jednog igrača s kojim nije mogao izaći na kraj-Dragana Stojkovića. U tom prvom meče na San Siru čuveni Sakijev presing nije funkcionisao baš zato što je Stojković s loptom u nogama uvijek prolazio Anćelotija i bježao sredini Milana praveći prostor i nevjerovatne probleme, a tako je i dao gol za 0:1, sam protiv svih. Sistem koji je pokorio cijelu Italiju i Evropu, čuveni „Zon-pres“ Ariga Sakija odjednom je bio paralisan, a Virdis je iščupao 1:1 u Milanu. U revanšu Milan još manje ubojit, a Anćeloti dobija čak crveni karton u nastavku, dok Savićević u sred magle pogađa za 1:0. Nije imao rješenja Saki, nije imao ni Gulita na klupi, čovjek manje, grotlo, ali umjesto šok eliminacije prekid i iznova sjutra. Ostala je da važi kazna Anćelotija pa nije igrao, kao ni Virdis, ali je zato Arigo kod hotela Hajat u parku istrčavao rovitog Gulita i bacio ga u vatru, a u trećem meču viđen je konačno i pravi Milan, poništen jedan gol za nevjerovati, bilo je i šansi, ali tek na penale su prošli jednu Zvezdu sa 100 života, koju su Dejan i Piksi činjeli magičnom, a onda ušli Prosinečki i Mrkela. Kako je laknulo tada Anćelotiju, Milan je osvojio nadmoćno, u polufinalu 5:0 protiv Reala gdje on daje nezaboravni prvi gol sa 25 metara, u finalu 4:0 protiv Steaue, i vladavina je počela.
Posljednji gol u karijeri dao je 19.maja 1992, u meču Milan-Verona 4:0, na proslavi prve titule Fabija Kapela, i to tako što je oteo loptu upravo Piksiju na sredini terena i sam završio akciju. Dva dana kasnije u meču Milan-Brazil priređen mu je oproštaj, jer njegov mentor Arigo Saki već je bio selektor Italije i natjerao ga je da prekine u 33.godini da bi bio njegov pomoćnik, ubjedio ga je da će biti veliki trener. Kad je Saki debitovao 13.novembra 1991, utakmica Italija-Norveška 1:1 Anćeloti je bio starter, iako je tada već bio rezerva mladom Albertiniju u Milanu, njegov čovjek totalnog povjerenja. I zaista pratio je Sakija na putu do velikog svjetskog finala 1994. protiv Brazila, nisu se razdvajali tih godina, malo su se distancirali od Kapela i njegove fudbalske filozofije, iako je osvajao sve, a cijeli Milan bio u reprezentaciji. Sa takvim idejama Karleto je i postao samostalni trener, prvo u Ređani, pa od ljeta 1996. u Parmi nakon odlaska njihove legende Nevija Skale, kojeg je otjerao Tanci. Pred Božić Anćeloti je bio pri samom dnu, iako je imao super trio Zola-Kjeza-Krespo, i to je Zola u novembru prodat Čelsiju, samo su tonuli. A onda 22. decembra na "San Siru" dobija svog učitelja Sakija golom Marija Stanića 0:1, i kreće uzlet Parme koja za dlaku nije skinula skudeto Lipijevom moćnom Juventusu, i ulazi u LŠ.
(foto: SSC Napoli)
Mnogo toga je prevalio od tada Anćeloti kao trener, u Juveu, pa 8 godina u Milanu, ali i velikanima širom Evrope-Čelsiju, PSŽ, Realu, Bajernu, a Zvezda mu je još jednom bila na putu, tog ljeta radosti i suza 2006.godine. Milan je bio najjači tim Evrope uz Barselonu a zbog lavirinta Kalćopolija morao je igrati taj baraž sa Zvezdom čiji je predsjednik bio upravo Dragan Stojković, novi susret. Imao je Karleto igrače koji su tek stigli sa plaže, poput Kafua i Kake, Italijani još zalivali osvojeni mundijal, Zvezda srčana sa Piksijem Kovačevićem koji je igrao flastera na Kaki, i kvalitetom u figurama Jankovića i Žigića, ali ipak je razlika bila prejasna, a Pipo Inzagi taj koji je prelomio oba meča(na Marakani pogodio i 2003 protiv SCG kad je Piksi bio predsjednik saveza). Te sezone u Atini Karleto je sa nova dva Pipova gola protiv Liverpula podigao i svoj drugi pehar LŠ, a Realu je baš on donio sanjanu „la desimu“, što nije mogao Murinjo.
Nakon svega toga zna Karleto odlično Zvezdu i magiju Marakane, gledao je meč protiv Surdulice, čak je znao i da je Surdulica dobila Partizan na startu sezone, uvijek informisan maksimalno o inostranom fudbalu, stiže uptavo u ovim trenucima u Beograd, a večeras će održati i pres i trening na stadionu gdje je prije 30 godina doživio jedino isključenje.Rekao je za ovu grupu da je najjača ikad, a nazvao Zvezdu fascinantnim autsajderom. Milojević kaže da je puno naučio od njega i da želi još da uči, ali sigurno da može da napreduje i on sam do elite Evrope, ima dosta sličnih karakteristika.
U Napoliju su uvjereni da će Anćeloti biti još bolji od Sarija koji je prije radio samo u nižim kategorijama, pa metode vrhunskih trenera nije poznavao, niti ofsajd zamke i sve stvari koje Anćeloti uvodi. Sari grabi sada sjajno sa Čelsijem, a Karleto pametno postepeno mijenja njegov Napoli, Zjelinski je postao ključ sredine jer ode Žoržinjo, Hamšika vraća na pleja ala Pirlo, a Milik je sada nezamjenjiv iako je protiv Fiorentine počeo sada džoker Mertens. Traži od Insinjea da igra više u sredini i blizu Milika, tako su i dali gol u subotu, pa to polako prelazi u njegov voljeni 4-4-2, sve više Anćelotijevski Napoli. Žali se da mu Kulibali nije još idealan, naporna sezona pa mundijal sa Senegalom, a on je stub odbrane, još nema izuzetnog Alžirca Gulama, igra znatno tanji Mario Rui. Kvota 1.44 na pobjedu Napolija, a 9.00 na Zvezdu nije stvarnost, biće to i tehnički zahtjevan meč a atmosfera će biti luđa nego ikad, utakmica glava u glavu, a ne igra mačke i miša, to garantovano. Krstičić je rekao da sanja evropsko proljeće, znači bar treće mjesto, a Liga Evrope i jeste mjera za ovu pojačanu Zvezdu i mogla bi tamo baš daleko da ode, ali mogla je i u LŠ da je žrijeb bio drugačiji u smislu da je donio bilo koju od 7 preostalih grupa, mnogi bi bili na mukama. Ovdje treba igrati sa top timovima ove planete, ali svi koji se nadaju da će biti rezultati tipa 5:0 i 6:0, i ugrožen negativni rekord Dinama i Batea, bojim se da će biti razočarani i da ne poznaju DNK Crvene Zvezde.Ali upoznaće ga, ima vremena. U ovom momentu je bitno da se na brdo ide kao nekad, da bi pošlo pola miliona ljudi sjutra, a realno i više.
(foto: SSC Napoli)
Još prisjećanja. Napoli je baš u septembru 1981. igrao u kupu UEFA sa Radničkim iz Niša, kakve utakmice. U Napulju je Oskar Damijani dao penal za 1:0, a onda se veliki Rudi Krol našao na mukama, prvo ga je fintom izbacio Stojiljković i pogodio rašlje za 1:1, a onda mu je pobjegao leteći Aleksić(najbrži igrač Jugoslavije sve do pojave još jednog igrača Radničkog pa Zvezde Binića), i bilo je nestvarnih 1:2! U finišu iz indirekta 2:2, ali iako je Leskovčanin Gavrilović prvi put vidio baklje i vikao da gori stadion, iako su svi bili iz tog regiona i niko reprezentativac, izbacili su Napolitance sa burnih 0:0 u Nišu, kad je Čair gorio. Stigao je taj Radnički sve do polufinala, i tu dobio kući 2:1 moćni Hamburg koji je iduće godine bio prvak Evrope, sa Magatom, Kalcom, Hrubešom, Fon Hesenom, a ovamo Panajotović, Mitošević, Beganović, Aleksić, Stojiljković, Drizić, Vojinović, Savić, Gavrilović, Milenković.. Napoli je imao to jedno iskustvo i bio eliminisan, ali ni Zvezda nema dobra sa Italijanima, to je bila noćna mora. Od Fiorentine u velikom polufinalu 1957, Italijani stalno kobni, kako je nesrećno ispala od Intera u četvrtfinalu 1981, puno bolja u revanšu ali gol nije htio, dominacija Pižona, Šestića i Repčića, prosto bila je kvalitetnija Zvezda. Onda i Verona 1983, tamo 1:0 Fana, a u revanšu pred 100 hiljada ljudi 2:3 preokret, pogodili su i Milko i Boško Đurovski, ali je čuda radio „patuljak“ Nano Galderizi sa golovima ala Maradona na Marakani. I Milan dva puta, ali i Sampdorija u virtuelnom polufinalu 1992. u Sofiji bili su fatalni, a konačno je u oktobru 2002.godine eliminisan Kjevo sa sjajnih 0:2 u Veroni, za pamćenje gol Milovanovića, kao i sve šanse Mrđe.No, nije radost trajala predugo jer se odmah ispriječio novi Italijan Lacio, golom Kjeze na Marakani iz ponovljenog slobodnjaka, a bio je Bošković blizu pogotka za 2:0 što je vodilo dalje. Trener je bio tada naš File Filipović, legenda Zvezde, a Lacija Manćini, veliki prijatelj Mihajlovića i Stankovića koji su čak najavljivali da neće igrati protiv svoje Zvezde, Stanković je morao da se zagrijava pred produžetke iako mu se nije ulazilo, ali taj gol Kjeze je „riješio“ stvar. A sad je vrijeme za prvi susret ove vrste, gigant Balkana protiv ponosa juga Italije, prvak Evrope 1991 protiv osvajača kupa UEFA 1989.
U ovoj grupi još mega derbi u isto vrijeme Liverpul-PSŽ, sudar svemirskih napada, trio Salah-Mane-Firmino protiv ludila Mbape-Kavani-Neimar, sa Mbapeom koji je već među pet najboljih igrača planete, ako ne i uže. Nova beton sredina Liverpula Henderson-Fabinjo-Keita sa stubom Van Dajkom nazad i strašnim Alisonom na golu psihički je mnogo ojačala ekipu što su pokazali i prekjuče na Vembliju protiv jakog Totenhema koji ih je prije 11 mjeseci pojeo 4:1 na istom mjestu, dok je nazad duvalo. Ali i PSŽ ima na sredini Veratija i Rabijoa, uz Di Mariju kojeg će Tuhel vjerovatno staviti, a Kurzavu umjesto Bernata lijevo, Dani Alves desno nakon oporavka. Imaju i Drakslera i mnoge asove, ali u meču sjutra vidjećemo ko će biti brži sa loptom, očekuje se leteći meč i šanse na traci, Tuhel izaziva Klopa, čiji je bio sljedbenik kao i nasljednik u Majncu i Dortmundu.
Govoreći o totalnom sudaru Liverpul-PSŽ govorimo i o top favoritima LŠ, za koju Španci pišu da je najjača i najizjednačenija u istoriji. Juventus se od aspiranta pretvorio u favorita, nekom logikom najvećeg uz Siti i upravo PSŽ, ali Suarez kaže da su dva najveća favorita opet Barsa i Real, bez obzira na Ronalda. Uglavnom se svede na kraju na tri velikana iz Španije plus Bajern, i ako upadne neki Englez u top 4. Sada se misli da mora konačno biti u polufinalu PSŽ, a da bi trebali biti i Juve, Siti i Barsa ili Bajern, mada šta onda reći za ovakav Liverpul, ili za Real protiv kojeg će biti svi i sve ove godine, ali i domaćina finala Atletiko, dok Murinja više niko ni ne pominje. Juve ima na papiru sve, na stranu ružno pljuvanje Daglas Koste juče, to je igrač koji se najbolje razumije s Ronaldom, a u rotaciji su Mandžukić, Dibala i Kvadrado, svi se mijenjaju, kao i na sredini Pjanić, Kedira, Emre Džan, Matuidi, uz Bernardeskija, povratnika Bonućija, čini se da sve imaju, a prvi test je preksjutra u Valensiji, vrlo ozbiljan. Muči se Valensija, Marselinju fali Kondogbija, ali potencijal napada je enorman, Čerišev, Gedeš, Soler i Vas po krilima, Bačuai, Rodrigo, Gameiro u špicu, uz vrelu publiku, biće i Ronaldu zanimljivo da se tamo vrati. U toj grupi još Jang Bojs-Mančester Junajted, čak 1.72 na pobjedu Murinja, ali biće borbe za dva mjesta u toj grupi, Juve i mančester će igrat dva uzastopna meča kasnije.
Sjutra otvaraju sve u novom terminu 18.55 Inter-Totenhem i Barsa-PSV, izuzetno atraktivna grupa. Na San Siru Spaleti pokušava da izmisli nešto, možda čak počne Lautaro Martinez naprijed, Keita nije u formi a Ikardi još rovit i slab protiv Parme. Već su 8 bodova iza Juvea a tek je počelo, i nisu imali nijedan derbi, mnogo problema na sredini sa Brozovićem, izostali su dolasci Modrića i Vidala i sada nema pasvorda za Lućana pa se počeo pominjati Konte i tamo. Totenhem ne blista, dva poraza u nizu, bez Ljorisa i važnog Dele Alija, ali mogli bi početi Eriksen, Dajer, Son, Moura, Lamela i Kejn, ili Dembele a Lamela sa klupe, ima Poketino svakako više kvaliteta i ovako, i puno bržu igru. Prije pet ipo godina 3:0 za Totenhem kući uz šou Bejla i Sigurdsona, ali drama i 4:1 za Inter u revanšu, gol Adebajora u produžetku spasio Viljaš Boaša tada. Barsa favorit te grupe, ali kakav izazov na Vembliju je čeka za 15 dana, kakav fudbal. Protiv PSV-a zagrijavanje, i oni rešetaju sa sjajnim Lozanom, ali i super ljevakom Anđelinjom i De Jongom, ali Barsa je nešto više, sa magijom Mesi-Kutinjo-Suarez, ali i Dembele, Vidal, Malkom, Artur, Lengle, Rakitić daju sada više opcija nego prije, mnogo moćna ekipa naprijed i već lider u Španiji. A jedva čekaju da im Inter padne šaka nakon 8 godina egzila.
(foto: Anadolija)
Atletiko ide Monaku sjutra, povratak Falkaa koji i dalje obožava Atletiko, tačnije sjutra oni njemu dolaze, a Jovetić i Savić teško da će biti spremni. Važan meč jer u toj grupi je uvijek opasni Dortmund koji traži pobjedu u Brižu, sa Rojsom, Vitselom, Alkaserom, Gereirom, opet su rifrešovani, nakon odlaska Obamejanga ali i apsurdnog škartiranja asa Jarmolenka (juče dva gola za Vest Hem na Gudisonu). Monako je sada tu autsajder, ali pažnja na tu grupu. Biće zanimljivo i kako će se Ajaks obrušiti na AEK, pun potencijal napada Tadić, Zijeh, Huntelar, Neres, Šene i De Jong, sa tandemom snova Blind-De Ligt nazad, Taljafikom lijevo, i još puno talenata, igraju najčistiji fudbal u Evropi, a za razliku od Zvezde dobili su grupu gdje to mogu da ispolje, pored još Benfike mogli bi čak dalje, u osminu. Biće i tu sjajni mečevi, Benfika u klasiku preksjutra dočekuje Bajern koje je namučila žestoko prije dvije ipo godine. A Bajern je sličan onom prije, ipak su se odrekli samo Vidala, i dalje vječni Roben i Riberi, kakav je sada gol dao Roben, plus majstor Hames, ali i Miler, Levandovski, sada i Gorecka, Martinez, svestrani Kimih, i kao uvijek još puno opcija, iako im ove godine mnogi ne vjeruju.Ali i to je top ekipa koja je posljednje dvije sezone teško pokradena, i to može imati težinu.
Siti će se zabavljati u grupi, iako Hofenhajm i Šahtjor traže igru i golove, ali Gvardiolu svi čekaju na proljeće. Još nisu ista mašina od prošle godine, ali liče, 7.oktobra će mnogo bit jasnije na Enfildu gdje su prošle godine dva puta pali, kakav će to biti meč. Liverpul u ovih 20 dana nakon Totenhem igra dava puta sa Čelsijem, ali i Sitijem, Napolijem u gostima, i PSŽ-om, horor, Sitiju je raspored bolji. Gvardiola sad ima Mendija zdravog, a tu je i Marez da ga rotira sa Sterlingom i Saneom na krilima, plus dvojica Silva, i De Bruin kad se vrati kao „unutrašnja krila“ i samo Fernandinjom iza, u sistemu 4-1-2-2-1 koji je izumio prošle sezone, sa dva full-inverted beka koji su ulazili u sredinu i oslobađali bokove za najčešće jednog od Silvi i Sanea, i stvarali neviđenu pometnju, a sa Mendijem umjesto Danila to će biti tek pakao. Ostali su i Agero i Žezus kao aždaje u napadu, ekipa brzine, klase, snage, samo fali opet Belgijanac.
Fali tu samo Čelsi, Konte ih je nakon titule ostavio bez LŠ, a Sari sada sa Žoržinjom i Kovačićem na sredini, uz jednog Azara koji je po njemu trenutno br1 na svijetu, pa Moratu, Pedra, Alonsa ima više opcija nego ikad i seriju pobjeda. Ali, Englezi opet bacaju svoje 4 karte, a Real nastupa bez najboljeg strijelca u posljednjih 6 izdanja LŠ Ronalda, nakon bitke i remija u Bilbau, sa tri pojačanja (Kurtoa, Odriozola, Marijano), i vjerom da će Isko i Asensio totalno da eksplodiraju pored Modrića i Krosa, a Bejl je danas rekao da su svi slobodniji bez Ronalda i igraju više kao ekipa, što je podržao i vjerni Ronaldov drug Benzema. Marselo po štampi ide iduće godine u Juve, a Florentino navodno ima riječ Neimara i Azara baš za 2019, ali šta do tada? Mnogi se pitaju mogu li išta da osvoje ove godine, Barsa se smatra jačom, a Roma stiže preksjutra na Bernabeu. Znala je Roma tamo i da slavi 2002 i 2008, dolazi u problemima, partije Alisona i Strotmana uz Naingolana samo bijesne naviječe dodatno, ali prošle sezone Roma je znala da igra na velikim stadionima, Džeko i drugovi se inspirišu, imaju oni široki roster ali da li će Di Fra sada napokon pogoditi sastav? Dobar i intrigantan meč, a za sad ih CSKA i Plzenj ne brinu previše, ali nikad se ne zna, treba ići poslije na led i igrati kao 2014. Finale je 1.juna 2019., na Vandi u Madridu, zato su Ćolu pojačali tim sa Arijasom, Želson Martinsom, Lemarom čak 75 miliona, Kalinićem, i zadržali zvijezde, posrću u prvenstvu, ali pažnja jer zna se njihov san, a oni snove ostvaruju. Ima i čudnih mečeva kao Galatasaraj-Lokomotiva, to je za Ligu Evrope, ali i mnogo premnogo kvaliteta na sve strane, i već ovaj utorak donosi pravu ekstazu, zaista nema preko ovoga, ostaje da uronimo u ovaj zvjezdani svijet i da uživamo. Ja mislim da znam ko će osvojiti, ali o tome u nekoj narednoj epizodi.
cemo biti u grupu?
) propisala da taj simbol na rukavu mogu nositi samo klubovi koji su bili 5 i više puta prvaci Evrope i (ovo je tek smešno) oni koji su bili 3x za redom, kako bi se tu ugurao i Ajax 
