18. jul 2007.
| Igor Vujičin
Filip Đorđević - "Zvezdino dete" među strancima
Fudbalski
klub Crvena zvezda u nastojanjima da se domogne ili bar dostojno pokuša
da se bori za plasman u Ligu šampiona, angažovala je tokom prelaznog
roka veliki broj stranih i proverenih igrača. U senci transfera Lukaša,
Barkosa, Salasa, Moline…na “Marakanu” se vratio i jedan igrač koji bi
narednih godina mogao da bude veliki adut “crveno-belih”.
Filip Djordjević “zvezdino dete” i prvi strelac prve lige
Srbije u dresu Rada, vratio se na “Marakanu” u nameri da ostavi trag u
klubu u kojem je počeo još kao pionir.
U
intervjuu za B92 ovaj 19-godišnji centarfor govori o velikoj želji da
postane starter u Crvenoj zvezdi, igrama u Radu, debiju za mladu
reprezentaciju, ali i apsurdnoj situaciji u kojoj je nekolicina
njegovih vršnjaka već prešla u respektabilne evropske klubove…
Put ovog momka do šireg spiska najvećeg kluba u zemlji sličan
je onom koji su prešli mnogi koji su ostvarili velike karijere u
crveno-belom dresu, ali i mnogih koji su kasnije nestali sa fudbalske
mape:
”Počeo sam u ekipi Radnički Jugopetrol, ali sam već kao
pionir stigao u Crvenu zvezdu i tu sam prešao sve selekcije do
omladinaca. Moj put se nije razlikovao od puta mnogih igrača koji su
prošli sve mladje kategorije. Prošlu sezonu proveo sam na pozajmici u
Radu. To je bio pravi potez…”
Upravo u dresu “gradjevinara” Đorđević je skrenuo pažnju na sebe, kasnije i zaslužio poziv u nacionalni tim:
”Igranje na Banjici u dresu Rada bila je velika škola za
mene. Mnogo sam dobio tom sezonom, koja predstavlja veliko ohrabrenje.
Hrabri me i činjenica da su mnogi dobri igrači put ka većim klubovima
gradili upravo igrajući u “Radu”. Veliki broj njih je kasnije ostavio
trag u Crvenoj zvezdi i našem fudbalu”.
Ipak, sada po mnogima za ovog 186 centimetara visokog napadača sledi najteži korak, dokazivanje u dresu Crvene zvezde:
”Voleo bih da se dokažem u Zvezdi, da izborim mesto u
prvoj postavi, postižem golove i ostanem upamćen medju navijačima. Tek
kada to ostvarim, onda mogu u inostranstvo. Medjutim, svestan sam da me
čeka mnogo rada i truda da postignem ono što sam zacrtao. Voleo bih da
dobijem šansu, siguran sam da ću je iskoristiti”.
U sezoni 2006-2007, posebno prolećnom delu sezone, Rad je odličnim
igrama iz gotovo izgubljene pozicije, stigao do mesta koje vodi u plej
of ( gradjevinari ispali u baražu od BSK-a iz Borče). Sa 16 golova
Djordjević je bio prvi strelac šampionata:
”Mnogi misle da je lako biti najbolji strelac u toj
ligi. Ali, varaju se.I u prvoj ligi Srbije igra se dobar fudbal.
Ponosan sam na mojih 16 golova u Radu. Ta činjenica mi predstavlja
podstrek da “zapnem” još više…
A podstrek je došao i u vidu poziva da nastupi za nacionalni tim. Debitovao je protiv Letonije u Novom Sadu:
”Bio sam na širem spisku selektora Djukića za EP u
Holandiji, igrao sam i za selekciju koju vodi Slobodan Krčmarević. To
je tek početak, uspeo sam da postignem i jedan pogodak, ali nadam se,
da će biti za mene mesta na OI u Pekingu, ako nastavim dobro da radim,”.
Na
putu ka najvećim stadionima i glavnoj pozornici izgubi se veliki broj
dobrih igrača. Neki i koji stignu do prvih sastava “nestanu” kasnije
zbog novca, popularnosti koju nisu umeli da “nose”, teških povreda:
”Ako želite da postanete neko u fudbalu, morate da
vodite računa o mnogim stvarima. Mnogi vide samo ogroman novac i to im
je prva asocijacija na fudbal. Doći do prvog tima nekog boljeg kluba
nije lako. Završio sam sportsku gimnaziju i potpuno se posvetio svom
cilju. Nema izlazaka sa drugarima i “zaglavljivanja” po klubovima,
želim da ostvarim svoje snove”, zaključuje Đorđević.