Završen je prvi dio prvenstva, kao što se zna, od 15 utakmica, 14 smo pobjedili, jedini poraz je bio u Užicu od Slobode (2-1). Partizan je za sada najefikasnija ekipa lige (36 postignutih golova) i ima najbolju odbranu (5 primljenih). Iza nas su CZV sa 10 bodova manje, 2 ispod njih je Vojvodina, 2 ispod Voše je Radnički.
Sezonu smo počeli katastrofalnim prelaznim rokom. Tu prije svega mislim na odbranu, otišla su 3 štopera (Krstajić - penzija, Jovanović Visla Krakov, Savić - M. City) za otprilike 10-ak mil. evra, a stigla su 3 nova (Ivanov - Alanija, Rnić - Anderleht, Anderson - Sao Kaetano) za možda 200-300 hiljada evra. Škendija se relativno lako prošla, a onda je u mečevima sa Genkom klub platio svoje pilićarenje i neuigranost odbrane. Igra sasvim solidna, ali neuspjele ofsajd zamke odbrane sa Rnićem koji iza sebi ima jedan trening sa ekipom i retardiran crveni karton Babovića su doveli do poraza 1-2. U revanšu još bolja igra, 1-0 uz par kolosalnih šansi, a onda u drugom pol. Miljković pravi "srpski penal" rukom i to je bio kraj.
Epizoda Šamrok je crna tačka cijele ove generacije, nažalost, Partizan ne može bez toga. Za razliku od npr. Makabija Petah Tikve, ovde nisam bio nezadovoljan igrom, jednostavno, to je fudbal, lopta nije htjela u gol. Takve stvari se dešavaju Partizanu, a i ostalim srpskim klubovima će se redovno dešavati, na svakih 5-6 godina. Kraj priče! Sreća pa je Stanojević preživio ovo, određene strukture u hronično podjeljenoj upravi su ga sačuvale. I hvala im na tome.
U ostatku prvenstva Partizan je dokazao ono što su realni posmatrači fudbala znali - da ima realno najbolju ekipu. Ima tu dosta mana, neuigrana odbrana, stari isluženi kreativci (Vukić i Ilić), nestabilni klinci (Šćepović, Tomić), ali u domaćoj močvari oni su realno najveći krokodili. Najbolji dokazi za to su utakmice protiv najjačih protivnika: Vojvodini u Novom Sadu i Zvezdi u rupi su jasno pokazani pravi odnosi snaga.
Ono što Partizan i dalje odvaja od većine je sopstvena škola. Npr. u derbiju je startovalo čak 8 igrača koji su ponikli u omladincima (Miljković, Lazevski, Tomić, Šćepović i Marković direktno, a Rnić, Vukić i Babović nakon povratka iz inostranstva). To Partizanu dosta štedi novac, jer dok većina ostalih ekipa mora kupovati npr. desnog beka, mi ćemo to rješiti iz domaćih redova (Miljković, Aksentijević)... Partizanu ostaje da najosjetljivija mjesta popuni kupovinom 2-3 igrača, tako da tu može birati poznatija imena (Stojković, Volkov, Medo, Edu).
Jednostavno, od generacija 86 godišta pa na dalje Partizan ima odličnu svoju produkciju i generalno to mu je uz dobar i racionalan odabir stranaca i donelo ovu dominaciju. Ostaje samo veliki problem što određen broj igrača zbog nesposobnosti uprave u borbi sa menadžerima ode bez značajnijeg staža u Partizanu, tako sad možemo gledati naše Sulejmanija (Ajax), Nastasića (Fiorentina), Radovanovića (Novara, ovo kolo gol protiv Napolija) širom Evrope bez značajnijeg traga na JNA.
Što se tiče igre, uglavnom se tu vode dvije varijatne: razlika je samo da li igramo sa jednim zadnjim veznim (Medo) ili sa dva (Medo i Lola) od čega zavisi da li u ofanzivnom dijelu igraju Ilić i Vukić zajedno ili samo jedan od njih. NIsam neki stručnjak za fudbalsku taktiku, ali meni se više sviđa igra sa jednim z. veznim...
Apslolutni highlight ove polusezone je pojava Lazara Markovića, što je po meni i najbtinija stvar za srpski fudbal u zadnjih 4-5 mjeseci... O dečku je već dosta toga rečeno, ne bih da se ponavljam. Šćepović je takođe isplivao iz govana i u finišu opravdao povjerenje Stanoje, naročito u derbiju gdje je imao "sidrašku" asistenciju i postignut gol. Takođe, Vladimir Volkov se potvrdio kao odličan lijevi bek, posle Kolarova vjerovatno i najbolji u Srba. Ivanov se polako uigrava, Rnić je još jednom pokazao da nije za ozbiljan fudbal, i tako...
Šta dalje? 10 bodova prednosti je mnogo. Ponavljam, ne zbog briljantnog Partizana već više zbog očajne konkurencije. Najveći fudbalski analfabeta u Srbiji Miodrag Ješić je 2000. godine ispustio 9 bodova prednosti i unakazio jednu od boljih generacija u Partizanu koje znam, ali mislim da je tako nešto ovaj put nemoguće.
Što se tiče samog tima, neće se puno toga mjenjati u ovom prelaznom roku, ali realno, uprava bi morala da razmišlja o ljetu. Prije svega o jednom kvalitetnom organizatoru, pošto Iliću i Vukiću već sad treba kiseonik na terenu. Ja navijam za opciju da se malo isprsimo i opet iskopamo nekog novog Moreiru, dati mu "desetku" i sve ovlasti u ekipi. Popunjavanje ostalih pozicija će teći uglavnom od ishoda privikavanje klinaca, koji zadovolje upadaju u prvi tim jer Stanoje generalno ima povjerenja u mlade igrače, a na pozicijama onih koji ne zadovolje tražiće se pojačanja. Nadam se da je Stanoje naučio iz ovogodišnjeg iskustva sa odbranom, i da mu se više neće ponavljati takve greške.
I za kraj da se pomene priča o navijačima. To je sad stvar koja se otela iz ruku kluba, manje-više nema veze ni sa fudbalom. Navijači Partizana (tj. par većih organizovanih grupa) su ušli u kolo sa policijom, tajnim službama, dilerima droge i određenim političkim strukturama, i tu nema više pomoći, otišlo se predaleko. Šteta je samo što se sve to prenijelo na stadion, i svaki meč je realna opasnost od izbijanja velikih sukoba, što odbija dobar dio drugih navijača i običnih ljudi da dolaze na stadion. Nadam se da će od proljeća biti bolja situacija, trenutno je na stadionu u prosjeku oko 5000 - 6000 gledalaca, a lijepo vrijeme, ispadanja košarkaša iz Evrope i pomirenje ovih grupa bi u najmanju ruku poduplalo posjetu.
Inače, nakon 50-ak godina ode nam stari semafor lampaš, stiže neko novo čudo, LED tehnologija, kurac-palac, fenserluk... Jebo to, vazda smo bili najružniji i najomraženiji, i malo nas je, i da se pitam volio bih da tako ostane...
Ljubav koja nema cijenu!
[uredio randy marsh - 13. prosinca 2011. u 14:57]