korak naprijed, natrag dva...
Partizan nikako da se ustali u nekom normalnom ritmu, i svako malo iskačemo iz novih sranja.
Ukratko, siže proteklih mjesec/dva od početka sezone.
Prelazni rok je odrađen standardno, za dvođenje novih igrača utrošeno je 0 (slovima: nula, ništa) evra, ali za promjenu ovaj put nismo prodali nijednog kapitalca. Naravno, to je samo formalno, pošto je mali Andrija Živković prodat investicionom fondu Pinija Zahavija za novac koji ne zna niko, ali barata se brojkama 6-8 mil. evra. Inače, 99% odlazi već na zimu.
Da nije bilo tog "transfera", klub bi se vjerovatno raspao pošto ni igrači ni radna zajednica nisu primili platu već mjesecima. To je ustvari bila samo kanta vode u velikom požaru. Za dalje - niko nema pojma kako će se preživljavati.
Tim je sklepan pomoću štapa i kanapa, ostao je veći dio tima iz prošle sezone što je na kraju ispalo kao dobra stvar. Ekipa djeluje uigranije, makar prema ranije, a što se tiče odbrane, i dalje stojim na svom stanovištu da je ovo najgora def. linija od kada ja pratim Partizan (dobrih 15 godina).
U prvenstvu gazimo sigurno, i povratak titule je izvjestan osim ako se ciganluk preko brda ponovo ne povampiri preko svemoćnog premijera. U Evropi to takođe solidno izgleda, ni tu nemamo poraz, šteta zbog onog ludila protiv Ludogoreca, možda smo mogli igrati i tamo, ali dobro, realno nismo mi za to društvo, Liga Evrope je ipak po našoj mjeri.
U fokusu su naravno biseri iz klase 96, Živković i Pantić, i oni su naredni veliki projekti uprave (doduše, kao što rekoh, Živković je već "bivši). Od ostalih igrača, vrijedi pomenuti centarfora Škuletića koji je baš po mom ukusu.
Bod protiv Spursa je samo na papiru uspjeh, prema svemu viđenom moralo se pobjediti, bila je to velika šansa za još jedan zvučan skalp, ali jbga, realno nisu imali muda da ih napadnu do kraja.
Grobari nastavljaju po svome, ostaje da vidimo koliko će nam UEFA razrezati zbog ovoga
Naravno da mi kao i svima ide na kurac hronična osjetljivost tog naroda, ali jbga, ako smo već na toliko primjera vidjeli da se kažnjava, a u pičku materinu, pa valjda je red da jednom ispadnemo pametni i okanemo se toga.
Takođe, smješno mi je gledati ove ispade optimizma u pogledu ove tekme. To nije nikakvno realno stanje Partizana, to je bio samo kratkotrajni zanos i napaljenost na zvučnog protivnika. Već na gostovanju Asterasu vidjećemo koliko je ovo ustvari limitiran tim.
Od aktuelnih stvari iz kluba, vrijedi i odati počast preminulom Milanu Galiću, jednoj od najvećih legendi kluba u istoriji.
Odlični centarfor iz najbolje generacije u istoriji Partizana, vođa navale iz 1966. godine kada se igralo finale Kupa šampiona. 288 utakmica i 179 golova za Partizan, 51/37 u reprezentaciji.