Svjetsko prvanstvo, sindrom Kolumbije iz 1994. Na prvenstvo sam došao kao pritajeni favorit, kad sam vidio svoju grupu B (Portugal, J.A.R., Japan) odma sam pogledao i s kojom se grupom križam, i koga mogu dobit u osmini finala, pa koga u četvrtfinalu, a onda što bude....greška!
Prva utakmica,Kristina Ronaldo u 44' iz debelog ofsajda 1:0, odma u idućoj minuti 2:0. Uspijem smanjit na 2:1 i prvi napadač mi par minuta nakon dobije crveni karton. Iz jedne kontre 2:2, portugal do kraja pritišće i u 84' 3:2. Nema veze, nije strašno izgubit od portugala... Iduča utakmica je prva kvalifikacijska, moram dobit, a i sa bodom bi imao šanse s obzirom da su Japan i JAR igrali nerješeno u prvom kolu. I evo što se dogodi:
Obratite pažnju na broj udaraca na gol. Ostaje mi još revijalna utakmica s japanom, al ajde, nakon što sam se prošetao kvalifikacijama i smoždio hrvatsku zabrinuo sam se da sam nepobjediv, sad igra dobija na draži, a i do idučeg SP će mi taman ekipa bit u najboljim godinama. :)

Na kraju Kolumbija-Japan 3:0 i Portugal-JAR 3:0, dakle da sam uzeo bod protiv JAR-e išo bi dalje ko drugi doduše odma naletio na Italiju koja je grupu prošla sa 3 pobjede i gol razlikom 7:0, ali bolje i to nego bit 3. u grupi.