Moram primijetiti puno nelogičnosti u analizama ovih utakmica s Francuskom, kao što je to, uostalom, uvijek slučaj. Ako si prije dvoboja u Splitu rekao kako su oni puno bolji i da nam se stvarno dosta toga mora poklopiti kako bi prošli, to je bilo podcjenjivanje i omalovažavanje reprezentacije. Onda, nakon naše pobjede u prvoj utakmici, to je bila potvrda kako mi možemo sa svima i još jedno začepljivanje usta onima koji su govorili kako je Francuska bolja. A da ne govorim kakvima su smatrani oni koji su rekli da je Francuska i dalje favorit i da će proći dalje.
Sad, nakon što je Francuska prošla i realno potpuno dominirala jučer, ocjena je kako se nije moglo više protiv momčadi koja je osjetno bolja. I koja je sad prava istina? Ovo se jednako tiče i Dalića, i njegovih pobornika, ali i kritičara, pa i onih koji ga ne mogu smisliti. Bilo bi dobro imati iste kriterije. Recimo, kad mi dobivamo na penale, po nekima je to puka sreća, a kad jučer izgubiš na penale, onda je to do izvođača. Ako su Francuzi toliko bolji, onda je ono u Splitu stvarno bilo iznenađenje i više plod njihove loše igre. U tom slučaju, takav stav nije podcjenjivanje i omalovažavanje, nego realnost. Ako, pak, nismo toliko lošiji od njih, onda je ovo jučer podbačaj. I ne mislim tu nužno na poraz i ispadanje, nego čisto na stanje na terenu.
Francuzi jesu bolji od nas i u većini slučajeva će nas pobijediti, to nije sporno i to ne treba gledati kao neuspjeh. No, jesu li oni baš toliko bolji od nas da se mi ne možemo praktički sastati s loptom 120 minuta? Po nekim izjavama nakon utakmice, ispada kao da smo tamo poslali amatere, a ne igrače koji igraju u odličnim klubovima. Nismo kvalitetom na razini Francuske, ali nismo baš toliko ni lošiji. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da ni oni ne blistaju u posljednje vrijeme i da nisu nekakav bauk. Kao što sam rekao, puno je tu nelogičnosti i kontradiktornih komentara od prilike do prilike.