 |
| |
| |
Nije mu se ljetos bilo lako odlučiti. Dvojio je, vratiti se ili ne, u svoj Maksimir, u Dinamo, iza kojeg je bila najgora sezona u povijesti. Da se samo njega pitalo ne bi se vratio! Jer, mislio je tada "dovoljan je jedan Mamić u Maksimiru, moj je brat Zdravko ionako pod golemim pritiskom, ne trebam mu ja stvarati dodatnu nervozu". Međutim, novi trener Josip Kuže inzistirao je na povratku Zorana Mamića! Uvjerio je Kuže Zdravka Mamića da je Zoran iznimno važan kotačić u njegovim zamislima i učinili su sve kako bi ga ipak privoljeli da napusti Njemačku i vrati se u klub svoga života. Olakotna je okolnost bila što Zoran nije imao klub, nije ga ni tražio, a definitivno je zbog djece odlučio vratiti se u Hrvatsku. I da nije stigao Dinamov poziv, prestao bi igrati... Srećom, našli su zajednički jezik! Srećom, jer pokazalo se da je Kuže bio posve u pravu proglasivši Zorana jednim od ključnih ljudi u svom projektu vraćanja Dinama na uspješne, šampionske staze... Priznajem, imao sam veliki respekt prema tom povratku. Ne zato što sam sumnjao u svoje igračke kvalitete, nego zbog situacije u kojoj su bili Zdravko i klub. A nikad ne znaš kako će svlačionica reagirati, kaže Zoran Mamić. Istina, nije baš ugodna situacija kad vam je brat glavni čovjek u klubu ostali igrači mogu u vama vidjeti "špijuna", "dvostrukoga igrača"... Kako ste to riješili? Imao sam sreću da me momčad od početka dobro prihvatila i nikakvih kočnica nije bilo. Rekao sam igračima da jednostavno zaborave da mi je brat glavni čovjek kluba i da sigurno to neću iskorištavati. I sve je funkcioniralo besprijekorno, ponosan sam zbog toga. Što biste izdvojili kao ključno razdoblje za vraćanje zajedništva i samopouzdanja? Pripreme! Počevši od Rogle, odmah se među nama stvorila "kemija", a kad su počele utakmice, išli smo kao "kamikaze"! U Crans Montani je cijela klupa uklizavala s igračima na terenu, u svaki se start išlo oštro do bola! Bili smo neopisivo motivirani i možda najvažnija zadaća bit će nam da iznova pronađemo način kojim bismo došli do te nevjerojatne motiviranosti. Odigrali ste sjajnu jesen, međutim stigao je pad na proljeće. Ponekad nam se činilo kao da više nema one radosti igranja koja je plave krasila jesenas... I mi smo u svlačionici osjetili da više nije bilo onakvoga naboja. Je li to bilo zato što smo ostvarili golemu bodovnu prednost, što su nam svakodnevno punili glave riječima "najbolji ste, najljepši, nitko vam ništa ne može"? Može biti. Jer, nismo uživali u svakom trenutku uspjeha, nismo živjeli od utakmice do utakmice... Kad vam je bilo najteže, uoči koje ste utakmice osjećali pritisak? Uoči utakmice s Hajdukom u veljači u Splitu. Prva je to utakmica bila nakon priprema, nikad ne znaš što se može dogoditi. Bio sam vrlo nervozan prije tog derbija. Srećom, bili smo pravi... Nadate li se pozivu u reprezentaciju? Iskreno, ne. I onaj poziv za Hong Kong, kad sam morao otkazati zbog ozljede, zapravo ste za mene ispisali vi, ljudi iz medija! Vaše pisanje i vaš pritisak rezultirali su tim pozivom, za koji nisam mislio da je uistinu ozbiljan. Na kraju se tako i ispostavilo, nije to bilo ozbiljno. I ne opterećujem se time poziv bi me veselio, ali moj je prvi cilj Dinamo, maksimirski je klub za mene svetinja, prvi na popisu prioriteta nakon obitelji. Hoćemo li vas gledati na travnjaku i sljedeće godine? Da! I ako ne bude ozljeda, odigrat ću barem jednako dobro kao jesenas.
Jeste li razmišljali o tome što ćete raditi nakon završetka karijere? Znam samo da ću ostati u sportu i da sigurno neću biti trener! Zašto? Dosta mi je selidbi, trener je stalno s kovčegom u ruci, a ja zbog obitelji želim živjeti na jednome mjestu.
Zanima li vas funkcija sportskoga direktora? Ne znam. Znam da ću raditi sa Zdravkom, a hoće li to biti u klubu, ili u agenciji, vidjet ćemo. No, živim u sadašnjosti i čuvam ovo što imam, o budućnosti ću razmišljati kad za to dođe vrijeme. Vidjeli smo, naime, da je lako porušiti ono što se mukotrpno gradi, zato moramo čuvati to što imamo u Maksimiru. U sportu je uvijek najvažniji rezultat. Hoće li dinastija Mamić preuzeti Dinamo ako se nastavi taj trend dobrih rezultata? Često se govori o "obiteljskom biznisu". Ali, ovo je Zdravkov biznis u jednosmjernoj ulici! Mnogo daje klubu, ne samo financijski. Strahovito se troši i ulaže neviđenu energiju. A sigurno nije iz svega izvukao nikakvu materijalnu korist. No, što bude, uvijek ćemo Zdravko i ja biti zajedno, tako smo i odgajani. Dojam je da je vaš povratak malo smirio Zdravkov nagli temperament. No, vi često naglašavate da ste vas dvojica isti, iako vas mnogi slikaju različitim bojama? Istoga smo karaktera. Ali, radimo različit posao. Ja se praznim od stresa na terenu, ali kad bih radio ono što on radi i kad bih bio u takvoj situaciji, vjerojatno bih u nekim situacijama reagirao kao on! On u sebe ništa ne ulaže, iako ima sve preduvjete za super kvalitetan život. Ali, Dinamo je njemu sve, 24 sata dnevno... Znate, kad bi Zdravko, ne daj Bože, došao u situaciju da mora staviti na vagu, obitelj ili Dinamo, uvjeren sam da bi se odlučio za Dinamo! |
|