NEVJEROJATNA ISPOVIJEST BIVŠE ZVIJEZDE DINAMA 'Radim u Konzumovu skladištu, oženio sam se drugi put i sanjam o povratku u prvu ligu'

Osmijeh Kwediju, unatoč radu u smjenama i fizičkom poslu, ne silazi s lica. Novac mu, kaže, nikada nije bio presudan iako je morao brinuti o dvojici mlađe braće

Nekadašnja zvijezda Dinama, Kamerunac Patrice Kwedi, koji je svojedobno igrao uz bok Luki Modriću i Eduardu da Silvi, posljednjih mjeseci vrijedno radi u skladištu trgovačkog lanca Konzum. Nema problem s time što rad u smjenama i sedmosatno radno vrijeme ni u kom slučaju nije ostvarenje sna perspektivnog nogometaša jer on je, kaže, samo običan čovjek koji je život stavio u Božje ruke. Nogomet je i dalje njegova prva ljubav, danas igra u redovima NK Dugo Selo, a unatoč činjenici da su mu 33 godine, i dalje smatra da je itekako spreman zaigrati u prvoj ligi. Život ga nije mazio, no s Kwedijeva lica ne silazi osmijeh, pa čak ni kad priča o najtežim trenucima. Samo nekoliko mjeseci nakon što je stigao u Hrvatsku 2001. godine, umrla mu je majka, a dvije godine prije ostao je bez oca. Ipak, bio je odlučan ispuniti svoj životni san i baviti se profesionalno nogometom, a dodatan motiv mu je bilo i to što se financijski morao brinuti o dvojici mlađe braće, jednom u Zagrebu, a drugom u rodnom Kamerunu.

- Nisam planirao doći u Hrvatsku, ali sve u životu stavljam u Božje ruke. Svaki afrički nogometaš želi biti profesionalac, a jedina šansa za to je odlazak u Europu. Kad sam imao 17 godina, moj menadžer iz Kameruna kontaktirao je Zdravka Mamića i ja sam stigao tu. Prvo sam nekoliko mjeseci trenirao u NK Sesvetama, a onda u juniorima Dinama. U prvu momčad ušao sam 2002. i to je bio moj prvi profesionalni ugovor - prisjeća se Kwedi koji je u redovima Dinama ostao do 2007. godine.

Novac mu, kaže, nikad nije bio presudan kad je nogomet u pitanju jer nit vodilja u karijeri bila mu je isključivo ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

- U životu nisi uspio ako imaš milijune na računu, nego ako si svjestan što si u životu prošao. Da sam razmišljao o novcu, davno bih odustao od nogometa. Moji pokojni roditelji puno su mi pomogli u životu, ne financijski, nego savjetima, a to je najvažnije. Kad sam stigao u Hrvatsku, cilj mi je bio zaraditi dovoljno da mogu pomagati majci u Kamerunu, ali nažalost ona je ubrzo umrla. Ali najteže stvari u životu dale su mi snagu da se borim i dalje, iako se ponekad činilo da nemam snage - kaže Kwedi.

Kad je stigao u Zagreb, najboljeg je prijatelja našao u Eduardu da Silvi koji je u isto vrijeme stigao iz Brazila.

- Dudu mi je najbolji prijatelj jer i u trenutku kad smo bili nitko i ništa, živjeli smo zajedno i provodili smo super vrijeme, a to se ne zaboravlja. Uvijek sam vjerovao u njegov potencijal i drago mi je da je tamo gdje je sad. Ne čujemo se često, ali to nije ni bitno - siguran je Kamerunac koji od 2006. ima hrvatsko državljanstvo.

Najvažnija osoba u njegovu životu njegov je 8-godišnji sin Lucas, kojeg je dobio u prvom braku. Baš poput svog oca, maleni Lucas obožava nogomet, a ako se u životu bude želio i profesionalno baviti tim sportom, Kwedi će mu, kaže, biti osobni trener.

- Svaki slobodni trenutak provodim sa svojim sinom i podržat ću ga u svemu jer ga obožavam i dat ću sve da svoje iskustvo prenesem na njega - siguran je Kwedi.

A kad su treninzi u pitanju, Patrice Kwedi niti jedan dan, barem koliko mu dopušta posao u Konzumu, ne propušta treniranje. Sam je osmislio program treninga jer njegov klub Dugo Selo trenutno ima pauzu s obzirom na to da je završio prvi dio sezone.

- Mogu trenirati sam jer učio sam od najboljih trenera, a trenirali su me Ilija Lončarević, Josip Kuže, Nikola Jurčević, Ćiro Blažević, pa i sadašnji izbornik Ante Čačić. Volio bih pomagati u treningu i igračima iz mog Kameruna koji žele igrati ovdje jer tamo ima veliki broj odličnih nogometaša - tvrdi Kwedi.

A kad je o njegovoj karijeri riječ, Kwedi pomalo sramežljivo objašnjava kako njegovu uspjehu nisu presudile ozljede jer sve koje su mu se našle na putu su sanirane.

- U nogometu jednostavno treba imati sreće - kratko objašnjava.

U svakom slučaju, volio bi da mu se javi netko iz klubova prvoligaša jer on je, tvrdi, spreman, i uz prihvatljive uvjete mogao bi bez problema igrati unatoč godinama.

- Mislim da ljudi iz klubova prve lige jednostavno misle kako se više ne bavim nogometom, a nemam menadžera koji bi se izborio za mene - napominje.

No, zadovoljan je i sadašnjim poslom u Konzumu za koji je poslao molbu kad je pročitao da traže radnika.

- Za mene je sreća dići se ujutro i otići na posao. Osjećam se korisnim i to me ispunjava, a na svom radnom mjestu okružen sam odličnim ljudima i to mi je najvažnije. Bitno je da radim - zaključuje.