Bome se brzo zaboravilo kako je Dinamo izgledao odnosno izgleda kad se namjeri na iole ozbiljnijeg protivnika, narativ postaje dajte PSG da se igramo, Kovačević postaje prajm Guardiola jer odrađuje loši HNL i Hajduka sa gomilu problema. A istina je da je Kovačević još uvijek isti trener, sa istim felerima i nedostacima i da Dinamo nije svemirski brod kako forum ili neki naslovi po portalima sugeriraju nakon par uzastopnih pobjeda sa domaćih terena. Dinamo nije niti je postao mašina, razlika je samo u Stojkoviću, koji je pomalo i slučajno konačno zacementiran u prvoj postavi i koji daje dodatnu individualnu klasu sa kojom je puno lakše rješavati strukturne probleme koje imaš. Da ne bude da sam samo negativan prema treneru, Stojković je na neki način i njegov uspjeh, jer bez obzira što mu je i Boban dao ruke čišćenjem svlačionice, nakon Stojketovih uzastopnih brainfartova Kova ga je bez velike grižnje savjesti mogao udaljiti od prve momčadi. I vjerojatno mu nitko ne bi prigovorio. No, trener to nije učinio, stao je iza svog igrača, a sada mu ovaj to vraća na najbolji način. Vidim to kao veliki pomak u njegovom team managamentu, vraćanju kontrole nad svlačionicom i povjerenja igrača. Sad kad se konačno riješio Europe, eto mu par mjeseci i za taktičke momčadske pomake, jer nemojmo biti naivni - za Europu je ovo što Dinamo igra puno premalo. To se uostalom i vidjelo ove jeseni. Želim treneru svu sreću ovog svijeta, nadam se najboljem, ali moram priznati da ono što zaista mislim da će se dogoditi mi nije u skladu sa željama. Dabogda mi svi nabili ovaj post na nos za par mjeseci. Uglavnom, trebalo bi stišati ovu naglu euforiju.
[uredio Lionel Mandrake - 12. ožujka 2026. u 09:14]
