Sad nismo mogli dobiti ni Primorje. Ovaj Kovačević izgleda totalno izgubljeno. Građenje igre je očajno, presing rupičast i intenzivan, a završnica je na razini prošle godine. Nema balansa između obrane i napada, a individualne odluke su na razini klinaca koji tek uče igrati nogomet.
Ono što je najgore jest da Kovačević ne radi na popravljanju svojih niti individualnih grešaka igrača, već pokušava glavom kroz zid.
Problemi kod građenja jest da malo igrača sudjeluje u tome građenju, uglavnom četvorica ode visoko te čekaju negdje na centru, i to dosta pasivno, a mi onda gradimo sa šest igrača koji su dosta udaljeni od te četvorice, i gle čuda ne možemo se povezati.
Presing je problematičan jer igrači nemaju osjećaj koliko daleko da stoje od protivničkog igrača, tako da neki stoje preblizu neki predaleko. Isto tako taktika je dosta problematična, jer Kovačević se ne prilagođava protivniku već kada protivnik promjeni formaciju, on i dalje inzistira na istom presingu. Mi presing igramo u čudnoj 4-1-3-2 formaciji, gdje s jedne strane želimo biti agresivni u šesnaestercu, a s druge konzervativno imati čovjeka više u obrani, čime imamo problem u sredini sa manjkom igrača.

Ovdje se vidi problem našeg persinga protiv dva pivota. Protivnik može iskoristiti desetku da prebaci s jednog pivota koji je pod pritiskom na drugoga, i ode presing. Ovo je presing sa rupom koji možeš koristiti protiv tehničko i taktičko slabih momčadi, ali protiv organiziranih i kvalitetnih, bi mogao biti ogroman problem. Bolje je ako želi biti jako agresivan da igra čovjeka na čovjeka, pa da ovog koji čuva desetku digne na drugog pivota, a jednog od stopera stavi na desetku. Ili ako želi biti konzervativan onda jednog sa stopera prebaciti na drugog pivota, ali onda ne možeš biti jako agresivan, te moraš razmišljati taktički kako do lopte.