Iako je Dinamo na Maksimiru upisao poraz 1:3 od Betisa, bila je to još jedna od onih utakmica koje se ne smiju gledati isključivo kroz hladnu prizmu rezultata. Jer, Modri su pokazali da se mogu nositi s protivnikom koji dolazi iz samog vrha španjolskog nogometa, a dojam s terena bio je kudikamo povoljniji od onoga što sugerira semafor.
Nakon susreta to je vrlo jasno artikulirao i Solda, koji je bez zadrške naglasio kako se Dinamo “dobro nosio”, pogotovo u fazama kada je momčad bila kompaktna, agresivna i hrabra u posjedu. Betis je, jasno, kaznio svaku neopreznost, ali dojam ostaje – Dinamo nije bio statist, nego aktivni sudionik europske priče.
Posebno veseli činjenica da se u ovakvim utakmicama rađaju nova imena. Mladi Mikić dobio je priliku i nije je propustio. Njegov nastup bio je pun energije, bez imalo respekta prema imenu protivnika. Igrao je zrelo, odgovorno, ali i dovoljno drsko da pokaže kako Dinamo u njemu ima ozbiljan kapital za budućnost. Takve utakmice grade igrače – i Mikić je to vrlo jasno demonstrirao.
A kad je bilo najteže, kad je trebalo pokazati karakter, na scenu je stupio – Goda. Pravi Dinamovac, igrač koji diše klub i koji ni u jednom trenutku ne skriva emociju. Njegova borbenost, želja i neumorni rad bili su zarazni, podsjetnik svima na to što znači nositi plavi dres. Možda Betis ima skuplje igrače, ali Dinamo ima Godu – i to nešto govori.
Poraz, dakako, boli. No ovakve utakmice često su dio procesa. Dinamo je pokazao gard, dao priliku mladima, oslonio se na svoj identitet i poslao poruku da se na Maksimiru više nitko neće lako osjećati ugodno. Ako se ovakav pristup prenese na iduće izazove, rezultati će doći. A Dinamo je i previše puta u povijesti dokazao da zna rasti baš onda kada ga se prerano otpisuje.
iz sportskih novosti
nakon prospavane noći moram istaknuti da jučer i nije bilo toliko loše kao što konačni rezultat sugerira.
