Ono jučer je bila pobjeda protiv devete ekipe Rumunjskog prvenstva, i ne tako lako kako rezultat prikazuje. Vukovar defanzivno izgleda ko talijanska tvrđava kada ih usporedimo sa ovima. Njihovi stoper se muče sa visokim loptama, bez da itko stavlja ikakav pritisak na njih. Ni ostatak momčadi nije bolji u branjenju. Svaka lopta u njihov šesnaesterac je bio totalni kaos. Većina njihovih obrambenih igrača je samo gledala kako lopta prolazi kraj njih, totalno bez ikakve reakcije.
Što se naše igre tiče, ne vidim nekakav pomak. Ideja igre, principi ne postoje, taktika i prilagođavanje našeg trenera na promjene u igri protivnika isto ne postoje. Razlog zašto smo živnuli u sedamdesetoj minuti su promjene koje su donijele svježinu u igri. Uglavnom sve je isto od početka sezone, nema pomaka ni u velikoj slici ni u manjim detaljima.
Igra je uglavnom ista, žestok pritisak u prvih petnaestak minuta, nakon toga pad, igrači još uvijek imaju probleme sa komunikacijom, nedostatak kretanja, rotiranja, svi igraju ko ukopana stabla na svojim pozicijama. Nema prave reakcije sa klupe kada protivnik se taktički prilagodi našoj igri. Jedino što sam možda primijetio da je bolje jest igra u obrani, te da možemo malo bolje graditi napad pod pritiskom, iako to bi možda bilo do više zbog protivnika.