Taktičke i strukturne probleme na stranu, o tome ne bih, mada bi se dala cijela litanija ispisati.
Ono što je meni porazno i neprihvatljivo je ovaj psihološki europski faktor. U kojem to paralelnom svijetu utakmica u Varaždinu ili Puli može biti važnija od nokaut faze Europske lige? Krivo postavljeni prioriteti koji su generirani i od strane Uprave (vjerojatno) i od strane trenera (sigurno).
Okej, jasno je meni da je taj "paralelni svijet" zapravo začarani krug straha od gubitka naslova, koji je u Dinamu jedini jamac financijskog preživljavanja. Ali isto tako, ovakvim alibi mentalitetom se degradira ugled kluba i ambicija navijača.
Jasno je da pobjeda u Puli i Varaždinu donose bodove za naslov koji je ulaznica u LP i 30+ milijuna eura. To je fakat super Kovačeviću za alibi taktiku i mentalitet domaćice. Njemu je super zbog toga: reći ću da je HNL bitniji, pa onda poraz od Genka doma izgleda samo kao planirani gubitak i sportski neuspjeh, a ne kao taktička nemoć. Jebiga, bolje žrtvovati Europu nego doživjeti egzistencijalnu katastrofu. Kova je tipični HNL trener koji se osjeća sigurno u svojoj zoni komfora i koji Europu doživljava kao anomaliju za koju on osobno nema rješenje, pa je i podsvjesno sabotira kako bi se što prije vratio u ''mirnije vode''.
Sve okej, ali ako Uprava ovakvo nešto tolerira onda je cijeli klub potpuno polupao lončiće. Umjesto da Europa bude izlog u kojem se gine za svaku loptu i koja donosi slavu, ona postaje teret jer razotkriva sve slabosti koje HNL suparnici ne mogu ili ne znaju kazniti. A ako se trener postavi tako da mu je HNL gostovanje važnije od europske pozornice, onda bogme šalje poruku svlačionici da nisu dovoljno dobri za veliku scenu, što je recept za katastrofu koju smo vidjeli protiv Genka.
Sve je to jedan veliki bullshit. U HNL-u se Dinamo navikne na 70% posjeda bez trčanja u oba smjera. Kada dođe jedan Genk, koji kazni svaku grešku, trenerove izjave o ''nesretnim golovima i "našim pogreškama" postaju paravan za činjenicu da momčad nije pripremljena na visoki intenzitet.
Poanta ovog mog istresanja po tastaturi jest da se Europa ne smije igrati samo da bi se "odradila" dok se čeka novi naslov u HNL-u. Mrzim takvu letargiju i neambicioznost, koja je svrha onda uopće igranja nogometa? Dok god se tutnjanje u Varaždinu bude doživljavalo kao mjerilo snage, a Europa kao bonus u kojem je poraz prihvatljiv, dotle će i naš Dinamo padati na najjednostavnijim preprekama.
Najgori mentalitet je alibi mentalitet. Bez promjene tog sklopa u glavi, Dinamo će ostati samo lokalni šerif koji se u Europi ponaša kao gost koji se ispričava što je uopće došao. Trener jednom za svagda mora prestati pričati o HNL-u kao "nasušnom kruhu" dok traje europski tjedan. Europa ne smije biti poligon za isprike, već jedino pravo mjerilo vrijedi li ova momčad išta izvan domaćih okvira. Postaje jeb*** naporno. Isto tako, razlika između pobjede u Puli i poraza od Genka nije u talentu, nego u intenzitetu. Stvori strukturu i preuzmi odgovornost ili odi nazad u Koprivnicu (uz dužnu ispriku i sav respekt našim prijateljima iz Podravine).
Summa summarum: dok god je upravi i treneru bitnije da se ne talasa u svlačionici i da se mirno plovi kroz domaće prvenstvo, europski iskorak će biti slučajan, a ne planiran.
