Generalno ljudi ne shvaćaju koliko su naši treneri zaostali. Ovdje je nešto o Bielsi i kako je on unaprijedio načine treniranja:

https://www.youtube.com/watch?v=o4DDFDyrTvU

https://www.youtube.com/watch?v=aX6iC1AqkOc

Te njegove principe treniranja su prihvatili mnogi treneri (Guardiola, Mourinho od najpoznatijih). Gotovo da nema vrhunskog trenera koji ne radi po tim principima i vježbama koje je on stvorio, s time da su mnogi unaprijedili te vježbe i principe.

U ovom drugom videu on govori o principu „third man run” ja sam to vidio u Dinamu možda par puta da smo mi to odigrali i tada je izgledalo kao slučajno. Koliko je taj princip važan i u kakvim se sve situacijama može koristiti, ali naravno nije to lako trenirati:

https://www.youtube.com/watch?v=n8P2-sKLCSE

Ovdje Klopp govori o gegenpressu ili counterpressu i zašto je važan:

https://www.youtube.com/watch?v=XvHT3BJu7g4

Govori o tome da nema bolje desetke od dobrog gegenpressa, jer ako osvojiš loptu visoko, često si samo jedno dodavanje od dobre šanse za gol. On je taj gegenpress stvorio jer je imao slabije igrače od Bayerna, te je na taj način uspio mu biti konkurent u Bundes ligi.

Ovdje De Zerbi govori o načinu na koji zaobilazi moderne presinge:

https://www.youtube.com/watch?v=MRR1ouiYwC4

Objašnjava kako gradi napad sa šest do osam igrača, te kako zaobilazi moderne presinge. A onda se sjetim našeg građenja sa četri igrača, gdje nam sredina ode naprijed bez pardona, i ako izgubimo loptu imaš situaciju gdje imaš samo četri igrača izda da spriječe protunapad, a od toga dva široko. Ako pak igramo dugu, onda lopta ide u skupinu od dvanaest igrača (šest naših šest njihovih). Uglavnom ko ne zna bolje je za napadače da su brojevi manji, jer četri na četri i tri na tri je bolje nego šest na šest ili deset na deset, jer velike grupe zagušuju prostor dok male otvaraju prostor igračima, ali mi idemo obrnutom logikom. I još k tome zbog velike udaljenosti između zadnje linije i slijedeće, opasno je dodavati lopte jer protivnik bi ih lako mogao prekinuti, pogotovo jer se većina naših igrača postavlja pasivno između linija čekajući loptu u noge, umjesto da se spremaju trčati iza protivničke linije ili da se spuste dovoljno nisko da mogu kombinirati sa zadnjom linijom. Ako nekome nije jasno zašto nas je tako lako stisnuti presingom, što se pogotovo vidjelo u Osijeku je upravo ta naopačke logika. Onda način na koji mi gradimo napad je slab. Jer mi gradimo napad preko bokova, nama su bekovi šestice. Napad se gradi tako da lopta dođe do Vinlofa/Valinčića te onda oni s njom se kreću da dođu u zonu gdje mogu dodati loptu suigračima. Mišić je šestica samo ako protivnik mu dopusti, a kao ne možemo loptu progurati sa bočnih pozicija počnemo igrati duge.

Ono što jako zabrinjava jest da kvaliteta naših treninga je vrlo niska, jer prošle sezone svaki put nakon reprezentativne stanke cijela ekipa je igrala lošije nego inače, što znači da kvaliteta vrlo vjerojatno ispod razine HNL treninga. Zašto? Zato jer ako ti i protivnik imate istu reprezentativnu pauzu i ako nakon pauze oni igraju bolje onda je jasno ko je pauzu bolje iskoristio, ili jednostavnije tko se bolje pripremio ili trenirao.

Ne očekujem vrhunski nogomet, ali očekujem nogomet koji je proporcionalan kvaliteti naših igrača. Ovo da Osijek u kračem vremenu i sa manje resursa može napraviti više nego mi bi trebalo biti skandalozno. Trenutno osim Rudeša i možda Slavena nema ekipe u HNL koja nam ne može žagorćati život.