Kad se izgubilo 9-2, barem se pokušavalo nadigravati s daleko moćnijim i kvalitetnijim protivnikom pred njegovim navijačima pa smo izginuli kao pukovnici. S druge strane, 0-0 s daleko inferiornijim protivnikom po kvaliteti na neutralnom terenu i igrom kao da je nogomet jučer izmišljen pa još uvijek hvataš konce i pravila istog. Ne znam, za moj osobni ukus ne vidim nijedan razlog za zadovoljstvo.
Ideja s Hoxhom/Oršićem na false 9 je ok, no takva igra zahtijeva dva ofanzivna centralna veznjaka koji će napadati visoko kad se napadač spusti po loptu, a krila sjeći unutra. Djelovalo je kao "moguće pobijediti" dok je Kačavenda bio unutra, iako ni tad nije bilo bajno ali ulaskom Zajca postali smo totalno disbalansirani jer više nismo imali ni napadača ni veznjaka, a ni krilo koje radi invertirane kretnje jer smo stajali u nekom asimetričnom 4-4-1-1 sustavu bez jasne vizije koje koridore napadati i kako krenuti u izgradnju napada. Svaki napad je djelovao kao individualna improvizacija da netko iz ničega stvori nešto bez ikakve želje da udruže snage u "dvije glave, jedan um" i stvore višak, prazan prostor, dodavanje iza leđa na trećeg koji će pokupiti vrhnje suvisle akcije i donijeti sreću kolektivu. Raštimanom orkestru je potreban pravi dirigent koji će ih sinkronizirati i napisati im kajdanku za svaki koncert. Mi takvog nemamo.
Poštujem Kovačevića zbog osjećaja pripadnosti klubu, zbog želje da brani igrače i klub u ovim tmurnim vremenima uzrokovanim lošim igrama, ali makar malo samokritike bi dalo drugačiji osjećaj nakon još jedne sramotne partije. Jer ako je ovakva predstava trenutno maksimum, netko gadno griješi o procjeni realnog stanja: transfermarkt koji nas procjenjuje trostruko skupljom ekipom, navijači koji očekuju KO fazu europskog natjecanja i domaći trofej ili predsjednik i njegovi pijuni na funkcijama sportskog sektora koji misle da je ovakav roster dostojan postavljenih ciljeva i budgeta s kojim daleko siromašnije ekipe rade čuda.
Očigledno do trenera nije, on je dobar čovjek s teškom životnom pričom, kojem je svaki poraz i remi prilika za novo učenje koje se neće dogoditi a svaka pobjeda dokaz kvalitete i predanog rada koji ne treba iz dana u dan nadograđivati i unapređivati. Zmija s lijepim floskulama.
Rekao bi jedan moj radni kolega: ne može na USB od 1GB stati 2GB podataka. Jednako tako trener s karakterom i ambicijama županijskog niželigaša ne može voditi klub s europskim tendencijama rasta. Zbogom.