Papa Bear je napisao/la:
Ljudi moji vi precjenjujete ulogu navijanja u modernom nogometu...
Vi morate shvatiti da su navijači tu da uživaju u nogometu i najbitnije da plaćanjem ulaznica pune blagajnu kluba, to što si neki umišljaju da se navijanjem iz petnih žila može stvoriti nekakav ekstreman pritisak na suca ili protivničke igrače je samo tlapnja koja ima smisla po seoskim livadama kada ti se protivnici i sudac boje da ih gnjevna rulja ne namlati poslije utakmice, u Europi to nema apsolutno nikakva utjecaja.
A za Dinamo i hrvatske uvjete gledatelji nisu apsolutno nikakav faktor jer su cijene ulaznica mizerne i ne popunjavaju niti 5% godišnjeg proračuna, dok su divljaci, sa svojim sranjima doma i pogotovo u inozemstvu, ugrožavali samu egzistenciju kluba kojem je prijetilo izbacivanje iz europskih natjecanja na nekoliko godina.
Jedini razlog, iako je i to više luksuz ili stvar prestiža da se navijači najvećeg rivala (ako ga više uopće možemo nazivati rivalom) ne mogu kurčiti kako bolje navijaju, ali platiti tu cijenu da te oni nadglasaju je ništa u odnosu na kvalitetnu i uljuđenu atmosferu, pravi zapadnjački štih gdje ljudi nejdu divljati i ispoljavati frustracije na stadionu, nego uživaju u nogometu i pristojno plješću, to je način navijanja koji treba njegovati, a ne divljaštvo i mišljenje mi smo klub ili mi smo veći od kluba, je navijači su blagorečeno kurac, ljudi koji dođu i nakon naporna rada uživaju u omiljenoj sportskoj razonodi, a navijač kome utakmice, nogomet i sport općenito predstavlja nešto više taj ima ozbiljni problem koji treba sam sa sobom rješavati.
Vidi cijeli citat
Dalo bi se razgovarati o tome....
Ja mislim da si u potpunosti u krivu. Vidiš i sam da igrači svaki put itekako zamjere kad im se zviždi, jer oni to čuju i normalno da im smeta. Posebno labilnim igračima kao Rukavini iako se njemu fala Bogu nikad ne zviždi, al govorim o tome šta su mu dalmatinci radili. I također, baš s Malmom, a znam i još neke utakmice u prošlosti(tipa NEC), publika je znala stvorit dodatni pritisak, odnosno igrači kao da su napadali pod naletom euforije sa tribina.
Al najbolji primjer je Hajduk koji 90% svojih pozitivnih rezultata postiže upravo pod euforijom. Problem je u tome što je često dovoljan jedan-dva kiksa da euforija ode i da počne s "skidajte dresove" i "jebat ćemo vam majku" da se sve okrene.
