Ratne, 1992. godine, započela je i vrlo brzo završila prva fazaformiranja nove navijačke ekipe, novog jezgra. Povučeni ostatkom BBB, načelu sa "Zagrebačkim Mališanima", i nekolicinom starijih navijača kojisu se netom vratili sa fronte i srpskih logora , svojim su se prisustvomna utakmicama, radom i aktivnostima, brzo dokazali i vrlo brzo postalidjelom šireg jezgra skupine. Kako je vrijeme odmicalo a svaki navijačimao sve više iskustva, rastao je i ugled među ostalim navijačima, aslijedila je i druga faza formiranja te ekipe, tijekom koje su u perioduod 1992 do 1993/94 njenim dijelom postali još neki navijači koji su sedokazali i istakli više od ostalih na tribini. Na taj je način okončanosamo formiranje ekipe, a u danima i godinama koje su slijedile došlo jedo neminovnog stasanja u pravu, jaku i kompaktnu, čvrstu i iskusnunavijačku ekipu.

Upravo je ova generacija zajedno sa "Zagrebačkim Mališanima" istarijom ekipom tvorila jezgro BBB u prvim godinama Hrvatske lige, da biod 1995. godine postupno preuzimala liderstvo u skupini i vremenompostala najužim jezgrom BBB i vodstvom skupine, poglavito nakon što jekrajem '90 - ih godina došlo do povlačenja nekolicine najistaknutijihnavijača. Vjerojatno najveća vrijednost ove generacije bila jepoprilična "zatvorenost" za sve koji nisu bili djelom ekipe, što setijekom '90 - ih godina u jeku silnih pritisaka i raznih pokušajapodrivanja jezgra grupe "iznutra", pokazalo presudnim u opstanku skupineBad Blue Boys i njenom djelovanju. Naravno, da takvo ponašanje, odnosnosvojevrsna "zatvorenost" za ljude "sa strane" nije bilo plod nečijeghira, već nužnost kojeg se tih godina pridržavalo cijelo uže, pa i širejezgro Bad Blue Boysa, uključujući i stariju ekipu na čelu sa Mackom,"Mališane" i ovu generaciju.

Za navijače "Dinama", odnosno onaj najvatreniji dio, bile su to"godine opasnog življenja", obzirom da su pritisci na njih i pokušaji daih se razjedini, primiri čak i odstrani sa stadiona, bili česti ipotaknuti od ljudi iz vrha političkog i sportskog života grada i države,te je oprez i nepovjerenje spram sviju koji nisu u "ekipi" bio nužan ineizbježan. Svojevrsni obrambeni stav od mogućih uljeza. Od okupljanjaove generacije, plus "Mališani" i starija ekipa "Dinamo" nikada, ni najednom gostovanju nije bio sam, išlo se svagdje, gdjegod klub igrao,ponosno i uzdignute glave, uvijek spremni za odgovor na eventualnenapade od strane domaćina, i upravo je ta činjenica ponajveća vrijednostove generacije, a zahvaljujući kojoj su te vrijednosti poprimile inastavile slijediti i nove generacije navijača koje su se vremenompojavile na tribini.

Kako bilo ova generacija svakako je zaslužila svoje mjesto upovijesti skupine Bad Blue Boys, i kada će netko jednoga dana moždapomnije analizirati povijest zagrebačke navijačke subkulture i skupineBad Blue Boys, ovu generaciju nikako neće moći izostaviti, već naprotiv,smjestit će je tamo gdje joj je mjesto, vrlo visoko, uz bok onihnajslavnijih generacija koje su i osnovale BBB i pokrenule cijelu priču.

Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake.Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnuslavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut jespomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja.Većina navijača i danas je aktivna, a dio njih aktivno je sudjelovao uobrani Domovine. Nažalost, neki se nisu vratili. Prljav i podmukli ratnivihor odnio je živote u nepovrat ali njihova žrtva i djelo, njihovalica, nikada neće biti zaboravljeni.

To su bili pravi boysi i ponosan sam kaj sam bio dio grupe u to ratno doba, ovo danas je sramota...