Ja iskreno nisam baš pristaša toga da se igrače dijeli po platežnim kategorijama, jer uvijek mislim da se može ukazat prilika pa možda dovest recimo nekog za milijun eura plaće( a stim platežnim kategorijama do recimo 600k ne bi bilo moguće), ili vrlo čest primjer gdje ljudi ne shvaćaju da je puno skuplji Krstanović s 300k(npr.) nego Badelj ili Sammir da recimo imaju pa i duplo više, pa čak Rukavina, koje jednog dana možeš prodat. Ili pak kad se ne ubroji činjenica da je dio igrača došlo s, a neki bez odštete.


I isto tako mislim da ukoliko su plaće sve zajedno oko 6-7 milijuna eura da to nije ništa dugoročno neodrživo, čak ni uz recimo godišnje potrošenih 4-6 milijuna eura što bi zajedno recimo bilo za proračun(u godinama gdje nema radova na stadionu ni ostalih izvan-rednih uvjeta) od recimo, bubam 20 milijuna eura sasvim okej.

A novci za takav proračun će se uvijek dobivat i dijelom kroz grad, a naravno najvećim dijelom kroz prodaju igrača.
Samo se treba opet vratiti na razinu od prodaje 1 igrača po sezoni jer je to i kratkoročno i dugoročno dinamova realnost. Ove (bit će na ljeto) 2 godine u kojima se nije nikog prodalo nisu uopće pohvalne.

Čuvanje momčadi za veliki rezultat i slično nikad nijednom klubu tipa Dinamo nije dugoročno donijelo dobro, dapače, obično je donijelo propast.