Stalno imam osjećaj kao da sam nešto propustila, neki dio prošlosti, povijesti? Možda je povijest stvarno počela prije 8 godina, iako ne znam zašto je baš taj broj izabran kao početak povijesti kluba.
Kako je Dinamo uopće preživio kroz svoju povijest do pojave mesije Mamića? Njegovim dolaskom prodan je prvi igrač i klub je prvi put za to dobio novac(prije njega su se igrači poklanjali), ostvaren je prvi nastup u nekom europskom natjecanju i prvi put je isplaćen novac od europskih nastupa, sjetio se mesija i jedne odlične ideje; oformiti omladinski pogon, što je bio sasvim nepoznat pojam na ovim prostorima do tada.
I tako je stvoren novac koji nas je lansirao u neslućene visine postojanja i sasvim smo blizu tome da za pet godina dostignemo rezultate jednog Ludogortza.
Sada ja vas pitam, kako dalje nakon što taj mesija ode? Možda i dođe neki sponzor, možda se poveća broj članova, ali mesija će sa sobom odnijeti i cijeli omladinski pogon, igrače kluba postaviti u svom vrtu umjesto vrtnih patuljaka za ukras, Dinamo više nikada neće ostvariti plasman niti u jedno europsko natjecanje i stvarno ne vidim način da se osigura novac čak i za najobičniju egzistenciju kluba.
Pazite, ovdje je riječ o čovjeku koji nema niti srednju stručnu spremu, jeste li sigurni da ga se želite riješiti?
Takvi ne rastu na drveću da bi ih se tako olako eliminiralo. Svatko može biti u plusu na računu, biti civiliziran i završiti fakultet, ali budi ti u minusu, imaj završenu samo osnovnu školu i imaj stalno nečiju roditeljicu u svojim ustima. To su te neslućene visine kojima težimo i kao društvo i kao klub.
Jesmo li sigurani da se toga želimo riješiti? Pazite što želite da vam se ne bi ostvarilo jer ako nam ovaj mesija sklizne iz ruke, drugog takvog nigdje nećemo naći.
