Kod Broza mi se sviđa to sto ne carini loptu i sto ju ne vraca previse nazad kao ostali nazi veznjaci. Kad recimo pogledas Antolica, njemu je svaka druga lopta povratna nazad na Šimunića, dok recimo Brozović to ne radi, gura loptu prema napadu, pa se događa i da ju zabunari. Ovu situaciju koju si opisao sa Pivaricem, to je istina, zato sam i rekao da imam osjecaj da bi se kompletan Brozovicev potencijal pokazao kada bi imao prave suigrace, pogotovo na bocnim pozicijama jer Broz voli odigravati loptu u for, rijetko kada dodaje u noge. Zbog toga je vrijedan, moderan veznjak, diktira tempo,puno pretrci,poneku loptu oduzme/poneku zabunari...

Tu je/su problem(i) suigraci ali i treneri.  Jer to bi trebali biti uigrani akcije.  Ne svi, naravno, jer postoji taj "instinkt" ali nemamo tu koheziju koji bi ekipi trebali imati.  Mislmi, imamo loptu 78%, i tako u vecina utakmice HNL (barem 70%), a nemamo neke uigrane akcije?   Pimplamo kao mini-Barcelona ali totalno bezopasno.   Jedan problem je sto nemamo dosta moderni igraci (poput Brozovic).  Ali druga je sto nemamo trener(i) koji forsiraju ili znaju provediti takvu stvar.

Ne trebas biti Guardiola da skroz promijenis filozofiju, ali barem mozes stvoriti nekakav identitet/igru. 
 
Kada bi nekako nasli neko poput Pochettino (trener Southamptona).  Oni igraju moderno i igraju po svoje bez obzira protiv koga igraju.   Niko meni ne moze uvjerati da mi nemamo igrace iz nase skole (kroz godine) koji nebi mogli igrati takav nogomet.   100% imamo. 

lynx poštenog trenera treba platit i pustit ga da radi, a ne ga smjenjivat i ulazit mu u svlacionicu nakon prvog poraza nakon što si mu da ugovor na 2 godine i posla ga sa otpremninom jer eto došao je u svađu sa nelegalnim izvrsnim dopredsjednikom dinama.

Naravno.  I Rodgers u Liverpool su ismijali na pocetak, kao da nije pravi trenre za njih.  Sto sada kazu o tome/njemu?

Istina je da daje okomite lopte, al treba preciznosti da barem pola od njih dodu na destinaciju, jer inace nema smisla?
Ono u vezi Pivarica, nema sanse da bi ju on stigao jer je bila jako netocna i prebrza lopta.

Broz prije ozljede nije toliko grjesio u predaji ali sada poslje nje jako lose dodaje i pola lopti baca u bunar. Mozda mu treba vremena da se uigra i ustima. I ne samo netocne lopte vec i odluke, stalno daje okomite lopte a ima bolje rjesenje npr par puta Halil mu bio u liniji sam i sa prostorom ispred sebe, a Brozovic ili neki drugi veznjak upropaste nekim losim pasom, na sto se se klinac jucer sa razlogom ljutio....

Nema sto da Broz ima potencijala, da usavrsi te pasove, sto je kljucno za igraca takvog tipa i da jos vise puca i zabija golova, vjerujem da bi mogao izrasti u vrlo dobro igraca, cak i za repku...

Tako ćemo i o Zokiju pričati kad osvojimo EL.

Mene živcira što još od Solde nismo igrali sa dvije špice i normalan 442, sada kao igramo sa tri a u završnici nema niti jednog igrača, svaki centaršut je na nikoga, čop se malo povuče po loptu a ova dva mamlaza na krilima su svaki u svome autu..  Ja bih ovako probao, Igrači po pozicijama su sada nebitni, napisao sam onako kako sada igraju uglavnom...

Evo kako ja vidim cijeli taj period u kojem sve ovo pažljivo pratim. Neke stvari sam već više puta ponovila i ništa tu nije novo, ali je meni interesantno koliko je lako manipulirati ljudima čak i kada su sve činjenice na stolu.

Mislim da je cijela ta fama oko ZM i njegovih potpuno neprihvatljivih izjava i iščašenog ponašanja, posljedica naobičnijih kompleksa koji ga proždiru i s kojima se sve teže nosi.

Ono što će njemu naklonjeni ljudi nazvati temperamentom i emotivnošću, zapravo je nagomilana frustracija, bijes i kompleksaštvo. Nedostatak obrazovanja je nešto što ga po mojem mišljenju duboko čini frustriranim. Samo netko tko nije bio u stanju završiti srednju školu može imati toliku potrebu isticati svoju takozvanu sposobnost. 

Završena samo osnovna škola očito je ostavila traga i na njegovom nepoznavanju bilo kojeg stranog jezika pa u situaciji u kojoj je i u funkciji u kojoj je, a često se susreće s čelnicima stranih klubova, redovito ispada komičan, neozbiljan i ti predstavnici klubova ga doživljavaju kao šarlatana. Youtube mu tu svakako ne ide u korist.

Samo netko tko je šarlatan i osjeća podsmijeh na svojoj koži imat će potrebu za sebe reći da su njegovo društvo Wenger i Laporta jer su u stvarnosti njegovo društvo ljudi s kojima ga svakodnevno viđamo na fotografijama.

Osim tih dubokih kompleksa, bit njegovog vođenja kluba temelji se na jednosmjernim usporedbama s drugim suvremenicima ili direktnim prethodnicima. 
Zadnjih godina se zato toliko i dohvatio Hajduka jer inače ne bi izgledao uspješan uopće. To je ono čime se on hrani i on od tih usporedbi živi. U trenutku kada je preuzimao klub, vjerovao je da će u usporedbi sa Canjugom jednog dana biti proglašen daleko boljim i uspješnijim, što bi za Ćirinog priljepka i sitnog švercera bilo svojevrsno životno djelo.

Na tom primjeru možemo puno toga vidjeti.

Mamiću je išlo u prilog to što je Canjuga iza sebe ostavio dugove iako je jedno vrijeme jako dobro rezultatski kotirao zahvaljujući državnom novcu, ali u navijačkom smislu, potporu na osobnoj i predsjedničkoj razini nikada nije dočekao. Tu već nailazimo na svojevrsne sličnosti između njih dvojice.

Mamić je uz pravnu ekspertizu na prevaru riješio klub dugova, a dočekalo ga je i novo/staro ime što je trebalo olakšati stvari. Čim je ostvario siguran priljev financijskih sredstava od gradskih firmi(po uzoru na Canjugin model financiranja) krenuo je i njegov takozvani uzlet. I tu se krije njegova jedina kvaliteta, ako se to može nazvati kvalitetom.

Neobrazovan, prost i degutantan da, ali definitvno street smart i premazan svim mastima, točno je uvijek znao koga se treba držati, koga "podmazati" i kako manipulirati ljudima koji i jesu njegova ciljna skupina (slična razina kulture, odgoja, neobrazbe i upitnih moralnih vrijednosti) okružio se mrežom ljudi u sprezi sa strankom koja ga je prigrlila tek nakon smrti predsjednika Tuđmana koji ga je od kluba odstranio.

Street smart kakav je, brzo je shvatio da u Hrvatskoj postoje dvije političke opcije i da ne može jedna opcija vladati vječno pa je preko gradonačelnika(tada gorljivog esdepeovca) ostvario svoju najvrijedniju koaliciju koja ga i dan danas štiti od većine udaraca, ostvarivši uz Bandića i kontakt s mnogim pripadnicima te stranke i njihovih zaštitnika, što danas izbjegava komentirati jer narušava njegov takozvani prohrvatski imidž, a računajući na Hrvate kratkog pamćenja koji mu neće nabiti na nos Sanadera, Širića, gradonačelnicu Knina i mnoge druge koji su ili u zatvoru ili pod istragom USKOK-a.

Politički "pokriven" i osiguran i od lijevih i od desnih, uz svesrdnu pomoć gradskog novca, počeo je zarađivati na transferima koji su mu trebali poslužiti kao prva potvrda najuspješnijeh predsjednika svih vremena i ostvarenja tog zacrtanog životnog djela. 

I na tome se također vidi sva manjkavost njegove jednostrane argumentacije koja se iskljkučivo temelji na zanemarivanju činjenica ili falsificiranju povijesti. Sva ta samohvala njega kao sposobnog menadžera, Dinama kao firme, ustroja omladinske škole  i velebnih rezultata pada već na prvom koraku, ondnosno ako je njegov sugovornik stariji od dvadesetak godina i posjeduje tek malo potrebne hrabrosti suprotstaviti se argumentima.

Barem nekoliko puta sam pisala o tome da su i igrači Dinama i Croatije odlazili za ogromne svote, omladinska škola je uvijek dobro radila, a rezultati su krajem devedesetih godina bili daleko bolji, uključujući i posjetu na stadionu.  

To se može sakriti samo ako se o tome šuti pa je tako ZM već došao u poznije godine, a nije uspio nadmašiti čak niti njemu toliko mrskog Canjugu, možda i zato jer i u stvari imaju dosta toga zajedničkog. 
Obojica su imala osigurani izvor financiranja, obojica su se u klubu osobno obagatila, obojica su dovela Dinamo u minus, obojica su bila omražena među publikom i navijačima samo je Canjuga imao tu sreću da je bio lutka na koncu predsjednika Tuđmana čiji jedini cilj je bio kvalitetan europski klub pod svaku cijenu pa onda povijsno ostavlja dojam uspješnijeg.

Tuđman, kao pasionirani navijač,  žudio je za klubom koji dolazi iz siromašne i ratom opustošene Hrvatske, ali koji se može nositi sa svim velikanima tog vremena. I gotovo da je u tom naumu i uspio. Europski renome tada bio je barem dvije klase iznad sadašnjeg, ali neracionalno poslovanje moralo je prije ili kasnije dovesti do sloma. 

Mamić na tom primjeru nije ništa naučio, (pretenciozna bi bila usporedba Hitlera, Napoleona i Rusije s Canjugom i Mamićem), ali neracionalno trošenje na drugi klub u ligi, plaćanje vojske novinara, odvjetnika, sudaca na zelenom terenu i izvan njega, vile, jahte i luksuzne automobile, dovela je do zaduženog kluba, minusa na računu i konstantnog slabljenja momčadi za koju već i površni promatrač strahuje zamišljajući kako će se provesti ovog ljeta u kvalifikacijama. 

Mamić je polako, ali vrlo sigurno doveo DInamo u stanje u kakvom je bio nakon što su ga Canjuga, Novosel, Horvatinčić i Vrbanović tada iscijedili i bacili kao staru krpu.  Jedino je Vrbanović našao svoj  interes i u "novom" Dinamu prudstavljajući se kao vrsni pravni ekpert i postavši stari/novi direktor( na optuženičkoj klupi, ali tko je bez grijeha nek prvi baci kamen).

On je mozak statuta koji xavi spominje jer neke stvari u statutu moraju pisati tek toliko da pišu, a neke(ako imaš prijatelje na pravim pozicijama) i ne moraju. U slučaju Dinama, mislim da nije ključno to što je od prvog dana formiranja udruge "zaboravljen" članak zakona koji propisuje članovima njihova demokratska prava.

Da je to i pisalo u statutu, ništa danas ne bi bilo drukčije jer te informacije nikada nisu bile javno dostupne, a ako samo letimično bacimo pogled koliko puta je ZM prekršio i postojeće odredbe, jasno je da je taj dokument klubpsko samo nužno zlo. 

Ono što je drukčije danas, to je atmosfera oko ZM i  jegovih prljavih poslova. Potpuno je demistificiran, "provaljen", stalno na sudu ili na stranicama crne kronike, argumentima dotučen, ali još dovoljno zaštićen od sistema koji je godinama pleo i strpljivo stvarao. Vidi se da se mnogi novinari više ne boje argumentirano pisati o temama na koje iz kluba nikada neće stići konkretan odgovor.

Ne može se više sakriti da ZM ne poštuje baš ništa. Od klupskih do državnih zakona. 
Ne može se sakriti da je novac potrošen na polovne strance i titule u Hrvatskoj, dok je svaki izlazak u Europu masakr.
Ne može se više sakriti ni postojanje privatnih ugovori jer su predmet sudskog procesa,
Ne može se sakriti niti njegova osobna korist s obzirom na plaću od desetak tisuća kuna.
Ne može se sakriti potpuno prazan stadion na gotovo svim utakmicama, ni incidenti u klubu i oko kluba na dnevnoj bazi. 
Više se niti ne skriva minus na klupskom računu.
Sportski kroničari(i neki eksperti ovdje ) sve češće uspoređuju, izvlače rezultate, transfere i koeficijente iz prošlosti i rasplinjuju mamićeve mitove koji se ruše jedan za drugim, a sve upućuje na još jednog Canjugu i sličan scenarij na kraju.

Hoće li se ZM spasiti zatvora kao i njegov prethodnik, kojeg bezuspješno pokušava dostići evo već dvanaestu godinu, po onome što znam, mislim da neće. Isto tako niti sekunde ne zaboravljam da je Hrvatska država u kojoj su i takva čuda moguća.

Iza žice ili na slobodi, neće ostati upamćen niti po rezultatskim masakrima u LP, ni po naslovima prvaka hrvatske lige, a ni po nastupu Lokomotive u EL.
Više po neizlječivim kompleksima koji su ga formirali kao nasilnika i doveli tu gdje je danas. 
 
Šarlatan poznat po psovkama, uvredama, prijetnjama smrću, trganju košulja i bacanju čarapa, sablasno praznim tribinama, youtube english speaking blamažama, lynxovim gifovima i po tome da će Dinamo nakon njega opet morati počinjati od nule. Tako je to kad su želje jedno, a mogućnosti nešto drugo.