Sammir nije postao legenda, prvenstveno zahvaljujuci cinjenici da je svoje najlegendarnij nastupe ostvario u trenucima dok se boysi kace s mamicem, pa im apsolutno nista ne valja. Par stranica prije se spominjao jedan domaci decko, ponikao iz dinamove skole, dinamov prvotimac kao teenager, kasnije i kapetan. Igrac koji nikad nije snimljen na jahtama ili cajkama, pa su mu navijaci vikali da je cetnik. Kad se to radilo domacem decku, kako je legenda mogao postati cuger iz brazila?
A igracki je trebao postati legenda. Prije nego igraci poput corluke ili mandzukica, koji su nakon 2-3 sezone napustili klub. Posebno me fasciniraju ljudi kojima je sammir obicna pijandura, a lamza i slicni mongupi su klupske legende, upravo zato jer su mamurni nastupali na utakmicama. Starija generacija je uzela kantu 1967, ali nisu mogli postati prvaci, tako da su podjednako /ne/uspjesni. Legendama se uzima za plus sto su igrali za publiku, i posebno se trsili pred punim stadionom. Bas me zanima kako bi oni igrali pred 1 500 ljudi, od kojih ih petsto niti ne gleda, a kolko bi utakmica malmoea sammir ponovio da je imao 25 000 ljudi na svakoj utakmici?
P.s. vidim da me nekoliko istomisljenika preduhitrilo
[uredio venerabilis - 16. svibnja 2014. u 00:23]