Neki Roglu vole, drugi ne. S mnogim je stvarima u životu tako, ali Rogla je u životima naših trenera i nogometaša specifično mjesto. I uvijek je “ili-ili”.

Ante Čačić nije htio gore jer “klima nije pristupačna, u jednom danu promijene se četiri godišnja doba”. Pa je ostao u podnožju u Termama Zreče na plus 35. Igrači su, također, podijeljeni. Neki će reći da im je tu prevelika izolacija, drugima je baš dobro, nije vruće i nije toliko dosadno kako se na prvi pogled čini.

Ipak, prije treninga, za svaki slučaj prebrojavanje s tribine, da vidimo jesu li svi tu. Vrsaljko - prisutan, Sammir- i sto..., novih nema. U redu, do novog prebrojavanja - sutra. I novog pitanja. Doduše, za jednog treninga u dvorani Vrsaljko je naglo ustao i otrčao u nepoznatom pravcu.

- Evo ga, ode on, gotovo...

No, “vratija se Šime” za minutu i pol i nastavio raditi gdje je stao. Do Leverkusena definitivno nije mogao stići tako brzo.

A treninzi kao treninzi, uglavnom. Na pripremama je, u ovoj fazi, otprilike jednako, malo snaga, malo više, pa onda nešto lopte. Jedino što to kod Zvonka Komesa nikad ne izgleda isto. Čuveni poligoni, uvijek različiti. Štapovi, čunjevi, utezi, hupseri... Nabrojali smo tridesetak različitih sprava i spravica na kojima Komes “muči” igrače. Navodno su za čitavu opremu trebala dva kombija!

- Nije to ništa, to je valjda četvrtina onih sprava koje imam u Zagrebu - rekao je Komes.

U knjizi sjećanja na Roglu još je jasna slika igrača koji su kod Ćire, trčeći gore-dolje tim istim brdom, doslovno padali na travu i povraćali. Ovi se - smiju. Vidi se pomak, prije šest mjeseci, da ne govorimo o prošlom mandatu prije dvije godine, Komesovi su im treninzi bili noćna mora.

Dobro, uvijek neki rogobore, ali općenito, dečki to jako dobro podnose. Neki imaju vremena i snage i za šalu.

Kako je osnovna ideja Krune Jurčića agresivnost i presing na izgubljenu loptu, da se ona što prije vrati u posjed, tako i Komesove vježbe idu u tom smjeru. Zadovoljan kako su igrači odradili jednu vježbu, Komes je slavodobitno povikao:

- Bravo, dečki, samo tako! Uzet ćemo više lopti od Barcelone!

Drugi je dan pohvalio Leku.

- Bravo, Leko, super!

- Vi ste se to šokirali što sam ja dobro odradio? - nasmijao je Leko prisutne, a Komes je odgovorio:

- Dobio si na brzini od zime, sigurno. Može se i u tvojim godinama napredovati, pa, Linford Christie bio je najbolji sa 31!

Nećemo napisati da su ovo najbolje pripreme u povijesti i da će ova Dinamova momčad biti najbolja dosad. Pred jutro se novci broje... No, da je atmosfera jedna od najboljih otkad pratimo pripreme, to je činjenica. Nema napetosti među igračima, svi su opušteni i raspoloženi, a uz to rade i punom parom. Jedini, nazovi-incident, bila je sočna psovka Ante Rukavine prema Šimi Vrsaljku koji mu je na treningu nešto jače uklizao. Malo rasprave, koji povišeni ton i to je sve. Ipak su oni prijatelji, svakodnevno zajedno.

A treneri takve sitne ćarke k tome i vole, to je dokaz da su igrači ozbiljni, da se cijeli daju u trening.

Našalit će se ponekad i Kruno Jurčić. Luis Ibanez na trening je donio glazbu, ostavio “spravu” kod klupe, što je izazvalo čuđenje.

- Zar može to? - pitao je netko sa strane.

- Može, zašto ne, neka dečki misle da se zabavljaju - s osmijehom je rekao Jurčić.

Uslijedila su dva naporna sata treninga. Trening je završio trčanjem na 6 minuta, tko će više pretrčati. Favoriti su odavno poznati, Vrsaljko, Kramarić i Brozović najbolje kotiraju na “internoj kladionici”. Nema dvojbe, opravdali su statuse favorita, no, utrka je izbacila i neka nova imena.

Recimo, potrudio se i Sammir, nema se što reći, iako nije u krugu onih koji su najviše pretrčali, zaslužio je pljesak za trud i jedan odličan sprint. Onaj prkosni sprint, jer prijetilo mu je da ga Brozović obiđe za cijeli krug. Sammir je prebacio u višu brzinu i “spasio” se.

No, “play of the day” bio je sprint Saida Husejinovića. Prvo je Kramarić odjednom u posljednjoj minuti počeo trčati i prestizati sve ispred sebe. Onda je krenuo Sajo, na čuđenje svih, tko bi rekao da u njemu ima toliko eksploziva. Prestigao je sve, pa i Vrsaljka, istrčao do kraja krug u tom ritmu. Šime je na kraju ukupno pretrčao više, u to nitko i nije sumnjao, ali je Husejinovićev sprint obilježio čitavo poslijepodne.

- Da ste ga pustili da još minutu trči, umro bi - bio je jedan od komentara suigrača.

Sajo je primao čestitke, ali je nekoliko sati kasnije jedva ustao od stola. Jaki je tempo ostavio trag.

Ipak, jedan čovjek teže od ostalih podnosi treninge. Lee Addy uvijek djeluje najumornije, najzadihanije, treba mu najviše vremena za oporavak. Vjerojatno još nikad u karijeri nije tako žestoko trenirao pa mu treba vremena da se privikne. Premda, naravno, suigrači će to uvijek okrenuti na šalu.

- Vidjet ćemo vas kako ćete trčati sa 40!

I tako red treninga, ozbiljnog treninga, pa red šale, uspomena i anegdota, idu polako još jedne pripreme. Navečer kartanje, playstation, šah, svatko prema afinitetima.