Jerko Leko uz Joea Šimunića najiskusniji je Dinamov igrač . I jedan od onih na kojima Jurčić gradi pozitivnu atmosferu u momčadi, dokapetan i igrač koji ima veliku ulogu i izvan travnjaka, "odgajati" mlade igrače. Gledamo ga na Rogli dobroraspoloženog, kao da mu to nisu već tko zna koje pripreme u karijeri.

- Dobro se fizički osjećam, nema ozljeda, zdravlje me služi. A i kaže gospodin Komes da sam napredovao u brzini, moram mu vjerovati, ipak je on trener, ha, ha - priča Leko, koji vjeruje da je pred njim još dobrog nogometa.

- Osjećam se izvrsno, pripreme mi ne padaju teško, shvaćam to kao privilegij, jer radim posao koji volim, čime se mnogi danas ne mogu pohvaliti. Mogu još pridonijeti Dinamu, još mogu dati ovoj momčadi, sigurno.

Kruno Jurčić vidi ga kao zamjenu Vrsaljku, na desnom beku, nije mu to baš omiljena pozicija.

- Kroz karijeru me prati ta sudbina da su me treneri koristili na drugim pozicijama od moje prirodne, igrao sam i beka, krilo, stopera... Pričao sam s Jurčićem i rekao mu da sam spreman igrati i beka i stopera, da ću odraditi sve što se od mene traži. Bez problema. A i Kruno shvaća da je moja pozicija ipak zadnji vezni, da se tu najbolje snalazim. Bit će, vjerujem, puno utakmica, bit će prostora da odigram puno pravih partija i na toj poziciji.

Pa, gdje je onda puklo s Antom Čačićem. Navodno niste htjeli igrati na alternativnoj poziciji?

- Zakvačili smo se jer sam igrao krilo, ali ne zato što ja to nisam htio igrati. Rekao sam mu da mogu u nekim teškim utakmicama pokrivati druga mjesta, ali znao me u HNL-u stavljati na tu poziciju, pa zamijeniti na poluvremenu. Rekao sam mu svoje mišljenje, a njemu se to nije svidjelo. No, to je iza mene, ne razmišljam više od tome. S Krunom imam puno bolju komunikaciju, ne mora se brinuti da ću biti nezadovoljan ili negativan, kako je to Čačić znao reći. Glupost, pa svi me znaju kao igrača koji širi pozitivnu energiju, čak su i šale na mojračun dobro došle, ha, ha.

Iza Leke je teško razdoblje, još poteče suza, kad se spomene Ivan Turina. Bio je to veliki šok, koji je utjecao i na neka razmišljanja.

- Svakako. Utjecalo je i na moj nogomet, malo me izbacilo iz ritma, ipak sam s njim bio jako blizak. A kad se to dogodi shvatiš kako je život krhak, kako je najvažnije svoj posao raditi pošteno, shvatiš kolika je sreća da imaš obitelj i te posebne trenutke u životu, jer nikad ne znaš što te čeka. Sad će moja supruga i sin zajedno s Ivanovom suprugom i djecom ići na more, nastavit ćemo dalje gajiti prijateljstvo.

Jesu li mu u tim teškim trenucima prolazile kroz glavu negativne misle poput 'možda je ovo trenutka da završim karijeru'.

- Ne, nisu, naprotiv. Kad je Ivan potpisao zadnji ugovor s AIK-om kazao je kako je to "to", kako će po isteku ugovora imati 36 godina i da će onda završiti karijeru. Pričali smo da ćemo zajedno okončati karijeru i dogovarali planove za život poslije. Eto, zbog dogovora s Turinom htio bih igrati do 36. Mislim da mogu, volim nogomet i uživam u njemu, spreman sam za nova iskušenja.