dva jutara zemlje nakon pobjede nad Osijekom,sunčano,stabilno vrijeme,a mi pod okriljem maksimirske šume pratimo momke koji su se taman kvalitetno rastrčavali kada je "the special no one" glasno zagrmio u smjeru Pivarića:
-"Pivac,ima jedan lošiji od tebe lijevo,al budi siguran da je ispred tebe u ekipi jer ti ne pratiš zadane radnje.gledaj kapetana i njegovu kretnju,ostavi se praćenja oskudno odjevenih žena sa isturenim dojkama"
nije do mene da se miješam u struku,al su ovoga ljeta potrefili sa pojačanjima.neznaš koji je od kojega bolji,u oba smjera momci za svaku pohvalu.kad zaglave naprijed,uvijek ima jedan od novih da zatvori pozadi.milina od kadra,poslušno,iako pola stvari ne razumiju,al kretnjama,mahanjem i signalizacijom koju odašiljem u njihovu smjeru oni uvijek shvate poantu moga obraćanja i kimanjem glavom ili palcem uzdignutim prema meni potvrđuju da su poruke zaprimljene...
nadopunjavanje je posebna priča.imamo nekoliko desetaka zadanih riječi koje usađujem u njih,poput onih za Migliorea;moja,tvoja,pusti,nedaj,izađi,van tako i za Soudanija i Fenandesa;beži,ajde sad,idi,za Bubu Cara:drž ga,reži,britko,duga,kuruza ,a posebno bitna je ona koju svi ponavljamo kroz igru na treningu.u već unaprijed određenim trenucima,čuje se zviždaljka Tome Rukavine,a tada ja naglas recitiram
-kad šuša improvizira,mi reagiramo kako momci?-onda svi ko jedan viču-automatizmom....i uvijek poslije tih pokliča slijedi okrijepa i kratke konzultacije da se ovim stranima objasni pojam automatizma.nije znate svima jasno o čem se radi,neki poput Migliorea misle da je riječ o automatik automobilu,pa su me poslije treninga čekali ispred garderobe sa prijedlogom modela automatik automobila,leasing kuće di bi ga uzeli i sl.