U samo par tjedana Oliver Zelenika je od "talentiranog rezervnog vratara" stigao do prvog golmana Dinama. 20-godišnji Zagrepčanin uživa na golu najdražeg kluba, a nakon što je pomogao Modrima osigurati play-off Lige prvaka porazgovarali smo o svemu i svačemu.

Za početak, reci koliko si dao intervjua u životu?

Sigurno manje od deset iako brojka zadnjih tjedana dosta brzo raste (smijeh, nap.a.).

Dobro, za intervjue si sam "kriv" jer zaista odlično braniš. U pet utakmica nisi primio pogodak, a na golu djeluješ mirno kao veteran, a ne "klinac".

Kaj da kažem na to? Hvala? (smijeh, nap.a.) Stvarno uživam i vraća mi se sve za što sam trenirao cijeli život. Svaki trening, svako rano dizanje za trening ili utakmicu, svako bacanje po kiši i blatu dok su moji vršnjaci kod kuće spavali se isplatilo one sekunde kada je počela utakmica protiv Fole. Braniti za Dinamo na Maksimiru i to još u Ligi prvaka. To mi je bio san otkad sam kao klinac počeo trenirati i zaista sam presretan što mi se ostvario.

Jesi li se promijenio otkako si postao prvi golman Dinama?

Ma nisam... Oduvijek sam bio skroman i to se nije promijenilo niti bude. I dalje sam normalni dečko iz Španskog koji je ostvario san svakog zagrebačkog klinca – obući dres Dinama. Kaj ja znam... Isto se oblačim, vozim svoju Corsu, sve je isto. Nije se ni stiglo ništa promijeniti u par tjedana (smijeh, nap.a.).

Sjećaš li se kada si došao u Dinamo?

S 13 godina sam stigao iz Španskog, a prvi trener mi je bio gospodin Pakasin. Oduvijek sam branio, a sve je počelo u kvartu jer sam bio najmlađi pa su me, kak to obično bude, poslali na gol. Svidjelo mi se pa sam ostao, ali zato kada smo u kvartu kasnije igrali sam više igrao naprijed. Nisam htio da me "napucavaju" pa da mi se još nešto dogodi.

Je li neki trener posebno utjecao na tvoj razvoj?

Stvarno sam imao super odnos sa svim trenerima i svi su na neki način utjecali na mene. Mogu reći da sam od svih nešto naučio i da je apsolutno svaki trener koji je radio sa mnom napravio od mene golmana kakav sam danas.

A kakav je to Oliver Zelenika danas golman?

(smijeh, nap.a.) Glupo mi je pričati sam o sebi, ali mislim da sam s prvih pet utakmica bez primljenog gola odlično počeo, kaj ne? I to se moram pohvaliti da sam jedan od rijetkih golmana na svijetu koji ima više utakmica u Ligi prvaka nego u domaćem prvenstvu (smijeh, nap.a.).

U Dinamu je tvoj prethodnik Ivan Kelava postavio brojne rekorde bez primljenog pogotka, a i ti si sjajno počeo.

Ma ne razmišljam uopće ne rekordima jer kada se počne tako razmišljati onda obično krene loše. Iako, da mogu birati onda bih potpisao da dobijem prvi gol tamo negdje sredinom rujna i to u skupini Lige prvaka protiv Bayerna ili Real Madrida (smijeh, nap.a.).

Spomenuo si da si s 13 godina došao trenirati u Dinamo, a reci jesi li koji puta prije toga bio na Maksimiru?

Jesam, tata me počeo voditi na istok par godina prije nego sam počeo trenirati ovdje. Sjećam se kako smo išli utakmice domaće lige i divili se Modriću i njegovoj generaciji, a mene je fascinirao, danas nažalost pokojni, Turina. Da mi je tada kao klincu netko rekao da ću jednoga dana ja stajati dole na terenu Maksimira u dresu Dinama rekao bi mu da sanjamo isti san.

Dolaze li roditelji i dalje na utakmice?

Naravno da dolaze. Mislim da je svaki sportaš koji danas uspije zapravo uspjeh cijele obitelji. Roditelji su me bezbroj puta vozili na treninge, utakmice i razne turnire, a nisu imali pojma kako će sve završiti. Vidjeli su da me to veseli, bili sretni što se bavim sportom i to je njima bilo dovoljno. Naravno da bez njihove podrške ne bih danas bio gdje jesam i sretan sam što su danas ponosni na mene.

Ponosni su i mnogi drugi navijači kako si "ugrabio" priliku nakon odlaska Kelave i Migliorea.

Prije par tjedana kada sam se vratio sa Svjetskog prvenstva u Turskoj je bilo upitno hoću li ostati u Dinamu ili ići negdje na posudbu, a danas brani u Dinamu. To je samo još jedan primjer kada se danas u sportu sve lako promijeni i da uvijek treba biti spreman iskoristiti priliku. Nije mi bilo svejedno uoči te prve utakmice, ali posložio sam si u glavi da je to nešto za što sam trenirao cijeli život, da ja to mogu i nekakva trema je vrlo brzo nestala.

Kelava i ti ste se odlično slagali kada ste bili u Dinamu. Je li ti on rekao neki savjet prije debija?

Kele je zaista odličan golman i čujemo se gotovo svakodnevno te mi je velika podrška. On je prošao sve što mene tek čeka i naravno da su mi njegovi savjeti itekako korisni i zahvalan sam na njima. Rekao mi je da budem miran, da se ne uplašim jer da je to normalan slijed koji mora proći svaki vratar; jednom mora biti prvi put. Još jednom mu hvala za te i sve ostale savjete te mu želim puno sreće u Udineseu. Odličan je golman i jako sam sretan što je otišao u tako dobar klub i brani.

Imaš samo 20 godina i najmlađi si u zadnjoj liniji gdje igra kapetan Josip Šimunić koji ima 35 godina i više od 100 nastupa za reprezentaciju. Kakav je osjećaj vikati na njega da napravi nekakvu korekciju ili pokrije prazan prostor?

Moram priznati da mi nije baš bilo ugodno; dapače, bilo mi je jako neugodno jer naš kapetan je profesionalni nogometaš otprilike koliko ja imam godina (smijeh, nap.a.). Ipak, nije se ljutio, čak on meni daje savjete što trebam govoriti braničima i moram reći da zasada sve odlično funkcionira, pokrivamo jedni druge. Imam sreću što su ispred mene zaista sve odlični igrači i sjajni dečki koji mi hoće pomoći da svi skupa budemo što bolji; to mi jako puno znači.

Svi znamo da je najgore za mladog vratara sjediti na klupi pa si tako ti prošlu sezonu umjesto na klupi proveo na posudbi u Rudešu. Koliko ti je to pomoglo?

Da, nema ništa gore nego sjediti dok drugi igraju i odlazak u Rudeš je bio pun pogodak. Imao sam kontinuitet utakmica, branio sam vikend za vikendom i sve više dizao samopouzdanje. Da nije bilo te prošle sezone sigurno bi mi danas bilo puno teže u Dinamu.

Naravno, nije baš isto braniti za Rudeš drugu ligu i u Dinamu odnosno Ligu prvaka.

Da, mala je razlika (smijeh, nap.a.) U Rudešu sam imao puno posla, ni iz čega se mogla otvoriti situacija gdje sam morao reagirati dok u Dinamu ipak veći dio utakmice gledam, ali moram biti maksimalno koncentriran jer onih par obrana koje imam moraju biti savršene. U Dinamu ne postoji pravo na pogrešku, a posebno na mjestu vratara gdje se svaka pogreška vidi jer je nitko više ne može ispraviti.

Na tu pogrešku zasada čeka Grzegorz Sandomierski, simpatični Poljak pristigao na posudbu.

Dinamo je veliki klub i normalna stvar je konkurencija; uostalom, to nas sve tjera da budemo bolji. Greg je jako dobar golman, nasmijan i dobro raspoložen tako da smo se odmah "skompali". Ozbiljan klub na ovoj razini na kojoj je Dinamo mora imati dva kvalitetna rješenja na svakoj poziciji pa tako i onoj vratarskoj tako da se uopće ne zabrinjavam. Kažem, gledam na Grega kao nekoga tko će mi pomoći da budem još bolji golman.

Za kraj reci još reci što radiš kada nisi na terenu?

Volim ići u kino i kazalište, a najradije gledam komedije u Exitu, Kerempuhu... Uglavnom, nikakve napete horore ili tako nešto. Dovoljan je horor što je golman uvijek kriv za gol tako da se u slobodno vrijeme opuštam uz smijeh (smijeh, nap.a.)