Dinamo je u utorak osvojio još jedan naslov u nizu, najnoviji je deveti uzastopni! Modri nastavljaju apsolutnom dominacijom u okvirima HNL-a, njihove brojke su fascinantne . Pogledajte samo ove podatke. Svom najvećem konkurentu Hajduku, u posljednjih osam sezona, a uključujući bodovnu razliku u ovoj devetoj koja još traje, Dinamo je pobjegao za nevjerojatnih 177 bodova! Svoga drugog najvećeg suparnika, Rijeku, u istom razdoblju Modri su ostavili iza 238 bodova! Dakle, u devet sezona od starta šampionske serije, Dinamo je svojim najmoćnijim suparnicima, Majstorima s mora i Bijelima s Kantride ukupno pobjegao 415 bodova! Tu je početak i kraj priče o dominaciji, o vladavini Dinama kojoj se ne nazire kraj.

Ili, pogledajte ovaj podatak. Hajduk je, recimo, u sezoni 2010/11. osvojio 55 bodova, sezonu kasnije 54 boda, a prošle sezone 52 boda. Zbroj bodova Hajduka u te tri sezone iznosi 161. Drugim riječima, kad bi po predviđanjima Splićani svake sezone osvajali sličan broj bodova (ove su ih do sada skupili 59), ne bi im bilo dosta niti tri sezone da dostignu Dinamo, kad Modri ne bi osvojili ni jedan bod! Zaista, strahovita, strašna, za svoje najveće suparnike frustrirajuća dominacija.

Nažalost, takva priča nije dobra ni za HNL ni za Dinamo. Ozbiljna konkurencija bit će teško ostvariva i u budućnosti, Dinamo će i dalje biti simbol nedodirljivosti na ovim prostorima. Zagrebački klub najbolji je na travnjaku, slijedom te logike uvjerljivo i superiorno osvaja naslove, devet uzastopnih najbolja su potvrda te neprijeporne kvalitete. Nadalje, Dinamo je najbolje organizirani klub, čak bi mogli ustvrditi da je u tom segmentu u odnosu na konkurenciju još uvjerljiviji nego što to pokazuju rezultati na travnjaku. Njegova financijska moć i stabilnost su za sve ostale u Hrvatskoj znanstvena fantastika.

Drugi dio ove, još jedne šampionske priče Dinama, odnosi se na još neke zanimljive podatke koji bi se mogli uvrstiti u rubriku "vjerovali ili ne". Ova sezona u kojoj je Dinamo opet tako jako dominirao bila je najturbulentnija od svih prethodnih! Ne samo zbog činjenice da su Modre trenirala tri trenera ( Jurčić, Ivanković, Mamić), nego zbog nevjerojatne fluktuacije igrača, sigurno najveće u povijesti zagrebačkog kluba. Zbog ozljeda ili odlazaka, tijekom ove sezone čak 22 igrača nisu uvijek mogla biti na raspolaganju! Iz svlačionice je otišlo njih 15 ( Migliore, Sandomierski, Zelenika, Jedvaj, Ibanez, Ćalušić, Sammir, Sare, Cleyton, Rukavina, Krstanović, Kramarić, Beqiraj, Kolar i Murić), dok je njih sedam bilo ozlijeđeno (Addy, Taravel, Pivarić, Šimunović, Pamić, Husejinović i Fernandes). Ti podaci daju još jednu dimenziju više ovom novom naslovu, jer u takvim uvjetima "razmontirane svlačionice", bez obzira na kvalitetu modrog kadra nije bilo jednostavno raditi i uvjerljivo arhivirati još jednu tiutlu. Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da je od trojice trenera koji su vodili Modre ove sezone definitivno i daleko najzaslužniji Zoran Mamić koji je s do sada obavljenim poslom dobio trenerski legitimitet. Tek od onog trenutka kad je preuzeo klupu momčad je počela s stabilizacijom, stigle su konture ozbiljnog, discipliniranog i nogometa željnog društva koje je igralo sve bolje i bolje, efikasnije i dominantnije.

Dinamo Zorana Mamića, bez obzira na nabrojene probleme s kojima se susretao, zgodno je posložena cjelina koja igra nogomet koji zaslužuje pohvale i pljesak.

Sad Mamića i društvo očekuje ipak najveći izazov, sljedeći juriš na Europu. Trener je najavio da momčad ostaje na okupu, najavljena su pojačanja, možda će upravo "trener bez diplome", ali sa znanjem, autoritetom i odličnim stručnim stožerom uspjeti s Dinamom i na europskom putu.

Konačno, ono što ne smijemo nikako zaboraviti. Ove sezone u momčadi prvaka igrali su i dečki koji su ponikli u Dinamovoj nogometnoj školi, netko više netko manje, ali bilo ih je - deset! Zelenika, Šimunović, Halilović, Jedvaj, Pavičić, Capan, Čorić, Ćalušić, Brodić i Mamić. Jedvaj je završio u Romi, Halilović u Barceloni, Zelenika i Ćalušić u Lokomotivi, Šimunović se ustabilio u momčadi, Pavičić, Capan, Brodić i Mamić pokazali su veliki talent i mogućnosti. Sve je to skupa lijepa priča iz Maksimira.

Ima i ona druga, koja nije lijepa. Nema ljudi na tribinama, nema navijača. Modri nemaju s kime proslaviti titule. No, to je ipak neka druga tema...