Zoran Mamić govorio je sportski, gospodski. Ne spominjući uvrede upućene njegovom bratu. Sve sa vrha modrog stožera bilo je u stilu finala. Vrhunski

Žal za izostankom Fernandesa s kojim bi vaša momčad sigurno bila moćnija, opasnija, vjerojatno i efikasnija?

- A što bih sada imao od razmišljanja o tome. Nema smisla - slegnuo je ramenima i nasmiješio se mlađi Mamić.- Čestitke Rijeci na trofeju koji su osvojili apsolutno zasluženo. I te su čestitke od srca - govorio je Dinamov glavni trener.
- Riječani su u dvije su utakmice bili bolji, zaslužili su na svom stadionu dići trofej. No, čestitke, naravno idu i mojim igračima. Ti su dečki dali i posljednji atom snage, zaista sve od sebe, ali protivnik je ovoga puta jednostavno bio bolji. Mora se čestitati i svima koji su pridonijeli da se finale hrvatskoga nogometnog Kupa igra u ovakvom sjajnom ambijentu. Bila je privilegija večeras igrati i biti dijelom spektakla na Kantridi.

Šimunić: Možda je bio penal za nas, valjda sudac nije vidio...

Umorni su bili Dinamovi nogometaši nakon poraza, a onda su im još, dok su čekali da autobus krene za Zagreb, Rijekini navijači pjevali kroz ogradu. Ipak, Rijekinu su pobjedu proglasili zasluženom. - Razočarani smo što nismo uzeli trofej, možda bi bilo drugačije da smo zabili gol na početku. A možda je bio i penal za nas, ono igranje rukom, valjda sudac nije vidio... - rekao je Šimunić, koji nije želio pričati o neigranju na SP-u.

Duje Čop nije postigao pogodak, nije ga ni cijela momčad zabila u oba susreta finala: - Rijeka je zasluženo pobijedila. Njezin najbolji “igrač” Kek odlično je taktički odradio utakmicu, zatvorio nas, nije nam bilo lako nakon svih tih ozljeda... Gol u Zagrebu u prvoj utakmici bio je presuda