Rijeka je najavljivala posebnu sezonu, a onda glatko ispala od Škota i rušila rekorde u broju remija u HNL-u.

Da su pobjeđivali i više pričali na terenu, a manje po novinama, tko bi ih zaustavio?

Dok se Zoran borio s udbaškom aždajom koja je tamničila njega i bracu, dok su ozljede pustošile modri kadar, dok se ginulo na travnjacima najprestižnijeg natjecanja na svijetu, Rijeka je imala sve adute u svojim rukama.

I opet se pokazalo da nisu dostojan takmac, iako lišeni europskih briga, s najmodernijim stadionom, podrškom publike, grada i regije, financijski stabilni, nisu se mogli nositi s naletima modrog uragana.

Volio bih vidjeti gospodina Keka u Zoranovim cipelama i obratno.

Uvjeren sam da bi gospodin Kek podlegao pritisku medija, politike i anti nogometnoj klimi koja se dugo priprema u ZG i izgubio titulu od gospodina Zorana Mamića koji bi znao od Rijeke napraviti momčad s karakterom. Momčad koja se ne boji titula.

Nazovimo stvari pravim imenom i priznajmo modrima stručnost, kvalitetu, momčadski duh i karakter kakav se rijetko viđa.

A posebno istaknimo nezasitnost. Tim dečkima niti nakon 10 godina nije dosadilo stalno biti na tronu.
Ta glad za trofejima, odlika je samo najvećih i po tome će ostati upisani u modru povijest.

Kao uvijek gladni, modri lavovi.

Toure, tako si se vješto zamaskirao da si zbunio mog dragog kolegu Medeka :-)

Toure, tako si se vješto zamaskirao da si zbunio mog dragog kolegu Medeka :-)