U srijedu dolazi do promjene, “broj 1” postaje Antonijo Ježina! Na Poljudu će u prvoj polufinalnoj utakmici Kupa za Modre braniti momak s Murtera. Znalo se to i prije, Zoran Mamić je Ježinu odredio za natjecanje u Kupu, to se ne mijenja. Mnogi će kazati da bi ga trebao postaviti na vrata i u HNL-u te mu konačno pružiti priliku u kontinuitetu. Portugalac Eduardo sve češće kiksa.

Ježina je ove sezone branio na samo šest utakmica. Tri u prvenstvu (dva puta Rijeka, jednom Split), te tri u Kupu (Oštrc Zlatar, Mladost Ždralovi, Inter). U HNL-u je imao peh, Modri su izgubili od društava s Rujevice i iz Parka mladeži, a u Maksimiru su s momčadi Matjaža Keka odigrali neodlučeno.

Pitamo ga je li spreman za veliki okršaj u Splitu, ipak brani malo pa držimo da nije lako stati između vratnica u grotlu Poljuda.

- Treniram svaki dan, spremam se za svaku utakmicu kao da ja branim, a ne Eduardo. Druga je stvar što ne branim, nemam kontinuitet, nemam podražaj svakog vikenda, a onda odjednom stigne tako velika utakmica. Ali, s druge strane, naučio sam na takav status, pa držim da na Poljudu neće biti nikakvih problema - kaže Ježina za Sportske novosti.

Znači, nema straha od Majstora s mora na Poljudu?

- Nemam se razloga plašiti Hajduka. Dinamo je najkvalitetnija momčad u Hrvatskoj. Ako budemo pravi, a vjerujem da hoćemo, onda Splićanima neće pomoći ni 100 tisuća ljudi na Poljudu! Dinamo će u finale Kupa, to je realno. Vjerujem da ćemo dobiti i u Splitu i u Zagrebu.

Za Ježinu je vezana jedna zanimljivost kad je u pitanju Hajduk. Pobjeđivao je Splićane na Poljudu u dresovima tri kluba, Zadra, Istre 1961 i Dinama!

- Da, da... Hajduk mi leži. S tri kluba sam ih dobivao i na Poljudu, ali i kad smo igrali kao domaćini. Dobro se sjećam tih utakmica, kako ne bih, pobjede nad Hajdukom uvijek ostaju u sjećanju. Recimo, ona utakmica iz 2009. je bila super. Zadar je pobijedio golom Šaranovića na Poljudu, dvije sezone kasnije golom Santinija dobili smo ih i u Stanovima. Onda sam godinu dana kasnije u dresu Istre opet trijumfirao na Poljudu, za nas su zabili Milić i Budicin, a godinu kasnije pobijedili smo i u Puli. S Dinamom sam dva puta dobivao Hajduk, na Poljudu 2:0, golove su zabili Čop i Halilović, u Zagrebu s 1:0, Leko je pogodio. Kasnije je zbog prekida bilo registrirano 3:0 za nas. Šest pobjeda nad Hajdukom s tri kluba, dobar je to rezultat zar ne? Konačno, kad sam branio, Dinamo nikad nije izgubio od Hajduka.

Ježina je ove sezone u HNL-u tri puta dobio priliku braniti. Na samom početku prvenstva, u onom maksimirskom dvoboju s Rijekom koji je završio 0:0, kad je u posljednjoj minuti briljantnom intervencijom spasio Modre od poraza, te u već spomenutim porazima od Riječana i Splita. Ako se sjećate, nakon onog kiksa protiv Olympiacosa Eduardo je maknut s gola, ali nakon ta dva prvenstvena poraza maknut je i Ježina te je opet vraćen Eduardo. Kako se osjećao u tom trenutku? Izgledalo je kao da je preuzeo ‘jedinicu’, ali trajalo je jako kratko?

- Ne znam što bih rekao... Mislim da nisam ni bio “jedinica”.

Pa bili ste protiv Rijeke i Splita?

- Nisam mislio na to, nego ne znam jesam li uopće bio u planu biti “broj 1” u Dinamu. Jer, nakon one prve utakmice s Rijekom u Maksimiru kad sam bio igrač utakmice, drugu više nisam branio.

Ispadate kao nekakav flaster koji se stavi na ranu, ali se onda brzo makne?

- Tako nekako...

Nadate li se da bi za vas utakmica u srijedu mogla biti prijelomna? Jer, ako budete odlični protiv Hajduka, možda onda dobijete priliku u prvenstvenom ogledu sa Splićanima, a onda i do kraja prvenstva?

- Kakav bih to bio sportaš kad se tome ne bi nadao? Pozitivac sam po prirodi, logično je da se tome nadam. Treniram da bih branio, zar ne? Svatko, ne samo u nogometu, radi da bi uspio. Neka samo mi pobijedimo Hajduk, a onda ćemo lako dalje razmišljati - kaže Ježina.